Marketing
Smrdi,smrdi, užasno smrdi,,,,
Prateći zadnjih dana prigovor savjesti od strane bivšeg masterchief-a od metkovskih dvora, koji eto koristi svaku priliku da bi nam se ponovo dopao i postao simpatičan, pa ako treba i preko smeća, ako ne može nikako drugačije, padoše mi na pamet neke smiješne zgode iz bliske povijesti tog našeg deponija .Ne znam koliko vas pamet služi, ali nije davno bilo, pa se možete sjetiti kako je tih godina prije samog uređenja deponija isti gorio nebrojeno puta, i onako dušio i zdravo i bolesno na području naše vale.Nekako sam i profesionalno bio vezan za to odlagalište otpada, pa mi nije bilo jasno kako netko poslije toliko poziva iz nadležnog ministarstva za zaštitu okoliša, nesmetano pali to isto smeće i akumulira mali milion boleština u plućima naših sugrađana. Kako rekoh, i sam profesionalno vezan za taj deponij, u to vrijeme se ponavljala gotovo uvijek ista situacja. Deponij je gorio u pravilu preko vikenda, a onaj koji je nadzirao isti, redovito bi bio u Mostaru kod obitelji, premda je bio dužan biti na deponiju i nadzirati isti, upravo da ne bi došlo do paljenja . Ostaje dakle pitanje, da li je bilo namjerno ili nije, što ostavljam vama na slobodnu prosudbu.
No, da bih malo bolje uprizorio tadašnje stanje vlastodržačkog uma, sjetim se i zgode koja nije usko vezana za samo naše smeće, ali zorno ukazuje na stanje svijesti toga vremena i način upravljanja našom imovinom.
Bilo je to dakle negdje oko svetog Ilije, kad se obroncima Šibanice prelijevala vatra sa hercegovačke strane na našu metkovsku stranu. Te znakovite večeri, mi koji smo imali zrno savjesti smo već primjetili da je ta vatra već dobro prešla u večernjim satima na našu stranu, te smo onako opičeni i napaljeni kakvi jesmo, zvali nadležne i govorili da treba ići gasiti, da je vatra na našoj strani. Nećete vjerovati što se tada dogodilo, pa makar vam to i ja rekao. Naime, jedan od bliskih pobočnika ovog našega dušebrižnika smeća ispaljuje tada povijesnu rečenicu: „ Ako je vatra i prešla na našu stranu, večeras se ne ide gasiti“!Puf,paf,tres, gotovo! I nije se išlo gasiti, no zato je drugog dana izgorjela cijela južna padina Šibanice.
Generalno gledajući i povlačeći usporedbe između ova dva naizgled nepovezana slučaja, ipak malo pronicljiviji u izvlačenju zaključaka, lako će razlučiti svijesnost u postupanju nekih tada, nazovimo odgovornih ljudi i njihovih trabanata, da ne kažem dobro raspoređenih kadrova na strateškim točkama grada.
Dakle kada čovjek ima ovakva saznanja, ne može a da ne suosjeća sa silnom brigom od bivšeg velmože, koju ispoljava preko dubrovačke PR agencije, koja ima natruhe medijskog izgleda, a suštinski služi za puštanje probnih balona, ne bi li se nekako vratio u sedlo. Poznavajući dakle sustav kakav je bio, ove priče o smeću zadnjih dana su me doslovno dovele do suza 
. Ne mogu si pomoći, jednostavno sam osjetljiv, šmrc,šmrc ,,,,,,,
Post je objavljen 26.02.2014. u 11:40 sati.