Modna fotografija i ulična fotografija predstavljaju dva ekstrema. Iako je uspoređivanje jedne i druge vrste fotografije je kao miješanje krušaka i jabuka, svejedno se znaju događati prepucavanja oko toga koja vrsta fotografije je zahtjevnija po pitanju fotografskih znanja i vještina.
U modnoj fotografiji, pogotovo onoj koja se uglavnom snima u studiju, fotograf ima (gotvo) potpunu kontrolu nad svim faktorima snimanja, počevši od osvijetljenja, namještanja scene i postavljanja modela.
U uličnoj fotografiji, jedina dostupna kontrola koju fotograf ima je - okidač fotoaparata. Nema namještanja scene i "modela" (rijetke su situacije u kojima je netko na ulici voljan pozirati).
Modna snimanja nekog prizora znaju trajati i po nekoliko sati, što uključuje opsežne pripreme, namještanje itd.
Ulično fotografiranje nekog prizora najčešće traje nekoliko sekundi, čak ni toliko, od uočavanja kadra, do pritiska na okidač.
U modnoj fotografiji, snimanje mnogo fotografija jednog prizora je sasvim uobičajena pojava i ništa neobično. Nakon toga je lako između gomile slika odabrati one dobre.
U uličnoj fotografiji, većina snimanja se svodi na jedan, eventualno dva okidanja jednog prizora, i to je sve. Ili je slika dobra ili nije.
Modni fotografi koriste gomilu opreme, od fotoaparata i raznih objektiva, preko stativa, bljeksalica, reflektora i gomile drugih dodataka.
Ulični fotografi najčešće od opreme koriste jedan fotoaparat i jedan objektiv.
Modna fotografija je "sigurna stvar", jer se zna što će, kada i kako snimati.
Ulična fotografija je "lutrija", jer se nikad ne zna što će se na ulici naići... ili neće.
Post je objavljen 24.02.2014. u 12:01 sati.