Marketing
U SPOMEN NA 100. GODIŠNJICU IZBIJANJA PRVOG SVJETSKOG RATA
Prešućeni događaji iz daruvarske prošlosti
U posljednje vrijeme sve češće se čuju upiti da li će u skoroj budućnosti izaći jedna cjelovita daruvarska monografija koja bi svojim sadržajem objedinila sva područja iz daruvarske prošlosti od najstarijih do današnjih dana. Poznato je da takvu Daruvar za sada još nema i pitanje je kada će ona ugledati svjetlo dana. Nije samo problem u novčanim sredstvima, postoje i neke praznine koje bi trebalo apsolvirati prije nego se pristupi takvom opsežnom i zahtjevnom radu.
Takve praznine u daruvarskoj prošlosti trebalo bi prethodno popuniti jer bez njih nije moguće govoriti o pravoj, potpunoj daruvarskoj monografiji. Danas više ne postoje, ili ne bi trebale postojati, političkih prepreka da svi važni povijesni sadržaji nađu mjesta u jednoj knjizi kojom bi svojim sadržajem obuhvatila sva značajna zbivanja ovoga područja. Tih praznina ima posebno za razdoblje 20. stoljeća i to u svim segmentima društvenog, političkog, gospodarskog, kulturnog i sportskog života našega grada. Primjerice, još danas nije moguće pronaći neki rad iz kojeg bi se, barem informativno, doznalo o zbivanjima u Daruvaru vezanih za razdoblje Prvog svjetskog rata. Čak i za razdoblje Drugog svjetskog rata ima velikih praznina, mnogo neprovjerenih povijesnih podataka, s dosta ideoloških procjena. Teško je danas objasniti nekom strancu zašto do danas nije objavljen ni približan broj Daruvarčana koji je stradao u Drugom svjetskom ratu, iako su razne komisije o tom prikupljale podatke, ali niti jedna od njih, prema mojim spoznajama, nije o tome objavila neki rad i dala ga na uvid našim mještanima. Izuzetak je knjiga Jugoslavensko nasilje i prešućene žrtve 2. svjetnog rata i poraća s područja današnje BBŽ izašle u Bjelovaru 2010. godine. Iako je to vrijedan rad, već iz naslova je vidljivo da u knjizi nije bilo mjesta za poginule antifašiste niti brojne civilne žrtve fašističkog terora.
Sličnih praznina ima i u nekim područjima koja nisu vezana za politiku, već za običan svakodnevni život. Nažalost, u prošlosti naše sredine nikad nisu određene granice dokle sežu prsti politike i gdje započinje taj običan život. Čini se da su prsti politike uvijek držale u svojoj šaci sve konce života svojih građana.
Iz prethodnog razmišljanja moglo bi se zaključiti da, zbog navedenih razloga, nije moguće napisati objektivnu povijest našeg grada. Osobno sam mišljenja da je to ipak moguće, ukoliko bi u pisanju sudjelovati povjesničari i ljudi koji kod pisanja žele koristiti povijesno provjerene činjenice. Autori takvih radova ne bi smjeli biti ni tužitelji, ni sudci nekog vremena, već ljudi koji bi nastojali što vjernije iznijeti povijesne podatke, a svakom čitateljima treba ostaviti da sami ocjenjuju neko razdoblje. Jedino tako napisana knjiga može zadržati trajnu vrijednost i biti izvor za daljnja istraživanja prošlosti našeg grada.
Podastirem kratak osvrt o jednom takvom zaboravljenom razdoblju iz 20. stoljeću, a odnosi se na Prvi svjetski rat. Iako se taj rat vodio samo u nekim rubnim prostorima današnje Hrvatske, psihoza rata bila je prisutna na cijelom daruvarskom prostoru. Mnogi muškarci morali su u rat. Njihovo odsustvo se brzo osjetilo i u promjenama načina života. U školama se pojavio povećan izostanak učenika s nastave, posebno onih u višim razredima. Najčešća je za takve bila isprika da trebaju obitelji u obavljanju ratarskih ili obrtničkih poslova zbog odlaska nekog njihovog člana na ratište. A ta ratišta su bila svuda: u Galiciji, Bukovini, Rusiji, Srbiji, talijanskom bojištu…Što je rat više odmicao sve su češće stizale vijesti o ranjenim i poginulim. Nažalost, njihovi grobovi bili su daleko od rodnog zavičaja. Jedina znak pažnje poginulim bio je u tome da se nisu održavali tijekom rata programi zabavnog karaktera, a tuga za poginule ostavljena je njihovim obiteljima. O postojanju problema na ratištima Daruvarčani su se mogli uvjeriti kada je u Jankovićevom dvorcu otvorena ispostava Crvenog križa koja je brinula o ranjenicima koji su u velikom broju pristizali u Daruvar. Mještani su se tada također uključivali u razne oblike pomoći onima koji su ratovali daleko od svojih kuća. Najčešće su se šivali ili pleli odjevni predmeti. U takve aktivnosti su bila uključivane i djevojčice viših razreda daruvarskih škola, a prednjačile su polaznice srednje ženske stručne škole koje su 1915. godine sašile 480 komada košulja, gaća i ogrtača za potrebe Crvenog križa, a u 1916./ 1917. školskoj godini 80 komada jastučnica i isplele 35 pari čarapa za vojnike na ratištu. Daruvarčani, a i stanovnici ostalih susjednih sela, su također 1916. ostali bez nekoliko crkvenih zvona koja su skinule vojne vlasti i nakon taljenja pretvarali se ubojito streljivo.
Četiri ratne godine mnogi raniji stanovnici ovih područja nisu preživjeli. Podaci o nekima od njih navedeni su u sljedećoj tabeli. U nju su imena i prezimena poginulih pripadnika katoličke vjere s prostora daruvarske crkvene župe koja je tada u svom sastavu imala i područja današnje crkvene župe Končanice. Broj poginulih pripadnika ostalih vjerskih zajednice nije još do sada nitko objavio tako da nije moguće govoriti o ukupnom broju svih poginulih s ovog prostora. Ukoliko je udio poginulih kod ostalih vjerskih zajednica bio razmjeran, kao kod katolika, prema tadašnjem njihovom ukupnom broju, onda je taj ukopan broj bio velik.
Iz navedene tabele, uz imena i prezimena, moguće je doznati i njihovo zanimanje, podaci o njihovoj obitelji, mjestu rođenja, starost , nadnevku pogibije i mjestu gdje su sahranjeni. Vidljivo je da među poginulima je bilo i onih veoma mladih, skoro dječaka, ali i onih iza kojih su ostale udovice i nezbrinuta djeca. Samo neki od njih su bili sahranjeni na nekom groblju daleko od svog zavičaja, dok se mnogima nije znao ni grob. Mislim da su svi oni zaslužili da se objave podaci o njima jer oni nisu skrivili taj rat, već su u njega bili natjerani da bi ginuli za neke tuđe interesa. U Prvom svjetskom ratu među običnim vojnicima, bez obzira na čijoj su strani ratovali, nije bilo pobjednika. Bilo je samo gubitnika jer se mnogi nisu vratili, mnogi su se vratili kao invalidi i bolesni, njihova su seoska gospodarstva tijekom rata podnosila teret rata i trpjela nestašicu, dok su povratnici-radnici tumarali ulicama tražeći posao da bi mogli prehraniti izgladnjele članove svoje obitelji. A tko je bili pobjednici? Uglavnom razni ratni lobiji koji su se tijekom rata još više obogatili, a nisu se žalili ni razni ratni profiteri koji su se u pozadini raznim smicalicama i prevarama preko noći obogatili na račun siromašnih, koji su postali još siromašniji.
Poginuli u ratu 1914. – 1918. s područja crkvene župe Daruvar
Izvor: Matice u ratu palih i u povodu rata preminulih župe Daruvarske; Arhiv Bjelovar
( Ovaj je rukopis pisan 2007. godine, a s nekoliko rečenica nadopunjen 2014. godine. Navedene brojke nisu konačne, one su znatno veće. Samo u Končanici je zabilježeno više od 30 poginulih, a na križu na groblju u Brestovcu, podignutom pred Drugi svjetski, navedeno je oko 40 stradalnika. Svi ovi podaci će se brižno provjeriti.)
Post je objavljen 23.02.2014. u 18:29 sati.