Gledam onog seronju Janukovića, ono predsjednik, ne baš male državice,
ono, trebal bi biti neka svijetska elita, kad ono, kurac,
seljačina na kvadrat.
Pa se setim Imelde Markos i sedam tisuća pari cipela, paa, ovih naših,
pa to bolesnik do bolesnika.
Oni arapi dolje.....staviti zlatne listiće u kuskus i to jesti.
Pa gledam ove jebene mačkurine tu po blogu.
Ma ko god okači mačku, eto bolesnog admina i mačka na naslovnici.
Ondak salve čestitanja na naslovnici, cccc.
Uljuđeno gostovanje po blogovima...trolanje.
Baš ti je supać, e sad dođi ti na moga.
Pa kaj ne kuham?
Kuham!
Te zanima kelj čušpajz?
Možda Bolonjeze?
neka šnicla sa pireom, grah????
Pa nisam ja Ugarkovička kaj dobije 30.000 kn robe od sponzora pa namišljava glavna jela od po pet glavnih jela unutra jednog.
Da svaki dan kuha, toliko bi mjesečno spizdila para.
Tuđim kurcem po plotu mahati je najlakše.
A onaj Rene...kak to meni ide na žifce.
Jel je taj čovjek ikada igdje, bar jedno jaje spekel,
ili bar margarina na šnitu kruha namazal.
Ova kuha, On lešinarska poza i čap pa čap prstima.
Odvratno!
Ili tipa onoga:
-danas bumo kuhali nekaj od tak skupih namirnica i tak rijetkih,
koje si nikada ne bute mogli priuštiti,
tek toliko da vas jebemo u mozak.
I Recepat
Krmići na naglo, pa
zmješati tijesto, sol, brašno, jaja, voda,
strgati to u kipuću slanu vodu, na manje komadiće.
Skuhati sitno seckane krumpiriće.
Na masti dinstati luka, pa u to dodati trgance i krumpir,
još malo dinstati i gotovo.
Za kraj Sekin Mico....Jednooki Jack, još sposoban da ufati vrapca na balkonu, a ne ove vaše pičkice od maci. Ovoga život ni milkil.
Tražim ovakvu, da joj kupim za životinjsko carstvo.