Marketing
Korisnost i opasnost cijepljenja: kako o tome govoriti
Moj tekst Opaske o direktnoj i predstavničkoj demokraciji, vladavini stručnjaka i diktaturi potakao je neke polemike o obaveznom cijepljenju djece. Meni je to bio samo jedan od povoda za razmišljanje o temama iz naslova. Ovdje dajem neke opaske o samoj kontroverzi.
Dok Svjetska zdravstvena organizacija ulaže napore da se obavezno i besplatno cijepljenje protiv raznih bolesti proširi u zemljama u razvoju, u visokorazvijenim zemljama širi se pojava da roditelji odbijaju dozvoliti cijepljenje svoje djece.
Parents refusing vaccines : Raising fears among the medical community of disease outbreaks
Dapače, navodno se čak češće događa među onima, koji su imućniji i obrazovaniji od prosjeka.
Highly-educated Israeli parents refusing to vaccinate according to state program
Slijedeći tekst nudi tipično američki odgovor zašto se to događa: oni koji odbijaju cijepljenje šire svoju propagandu među bogatijima zato, da bi ih drugi ljudi mogli tužiti, kad se zaraza proširi među djecom.
Why Do Rich People Refuse to Vaccinate Their Kids?
Ne zanima me prvestveno "vakcinacija dijece - da ili ne", nego kako se prema odbijanju odnositi. Stav da su država i struka neporecivi autoriteti jest moguć, ali je upitno je li svrsishodan. (Tu bi imali što reć i sociolozi i psiholozi, ali birokrati i scijentisti često preziru te znanosti.) Ovaj članak preporuča drugačiji pristup:
Vaccination Refusal: How to Counsel the Vaccine-Hesitant Parent
Da bi se adekvatno odgovorilo na roditeljske brige o vakcinaciji, važno je razumjeti odakle strah dolazi. (...) Poticanje dijaloga o vakcinaciji rano u životu djeteta može omogućiti uočavanje svakog oklijevanje ili nerazumjevanje koje može biti ispravljeno. Komunikacija s uvažavanjem, bez patroniziranja i bez konfrontacije može pomoći da se uvjere roditelji i smanji oklijevanje.
U tom smislu radi organizacija roditelja Voices for Vaccines (VFV)
Međutim, u prvom tekstu sam spomenuo problem da se ne može govoriti o svim bolestima i svim vrstama vakcija kao da je sve to jedno te isto. Čini mi se ozbiljnom greškom pokušavati otkloniti pojedine strahove izrugujući se onima, koji odbijaju cijepljenje u načelu. Cijepljenje djece je nesumnjivo drastično smanjilo obolijevanje i smrtnost od mnogih bolesti, ali to nije garancija da je u svakom pojedinom slučaju ono korisno.
Moguća je naravno neopravdana panika. Na Svemrežju se može naći više članaka o ponovnoj pojavi ospica, kao posljedica jedne studije iz 1998, koja je bila jako medijski popraćena. Navode, da je studija, na koju su se pozivali senzacionalistički napisi, kasnije potpuno diskreditirana. Navodno je novinarka jednog tabloida, kad se pokazalo da je panika bila posve neopravdana, hladnokrvno rekla. parafrazirano: »Pa tko vam je kriv kad vjerujete našoj galami, koja ide samo za dizanje tiraže!« Širenju panike pogodovala je i pojava Interneta.
The Price Of The Autism-Measles Panic, 15 Years Later
Moglo bi se razmišljati o nekim smjernicama za izvještavanje u masovnim medijima, da se prevenira nepotrebna panika, a ne kompromitira dužnost medija da "dižu prašinu" u javnom interesu - iako to neizbježno rade u svrhu bolje prodaje. E sad, edukacija čitatelja - nemoguća misija...
Slijedeći članak dovodi u pitanje cijepljenje protiv hripavca, argumentirajući da rast oboljelih nije posljedica rasta broja roditelja koji odbijaju cijepiti djecu.
Vaccine-Refusing Parents Falsely Blamed for Whooping Cough Epidemic
Austori tvrde da u Njemačkoj nema obaveznog cijepljenja protiv hripavca i da se cijepi manje od 10% djece, a ipak ne dolazi do epidemije, dok u Nizozemskoj cijepe skoro svu djecu, ali stalno ima oboljelih.
Kako da nestručnjak provjeri takve navode? Našao sam jedan stručni članak o hripavcu u Njemačkoj, s puno podataka kroz godine i po područjima. Problem je da je pisan za stručnjake i ja nisam siguran što točno znače navedeni zaključci, iako razumijem riječi. Ugrubo, koliko vidim, kaže da je cijepljenje dobra stvar, ali očito nije nešto sasvim jednostavno. Vratit ću se hripavcu još kasnije.
U ovakvim slučajevima, ja sam se u svoje doba, kao novinar koji koješta zna pa može pratiti i shvatiti više nego prosječni laik, više puta nudio stručnjacima da surađujemo. Ja im postavljam pitanja, ponekad glupa ponekad i pametna, prisiljavam da odgovaraju i razjašnjavaju (kažu i da nema glupih pitanja, samo glupih odgovora), tako da ja to shvatim, a onda ja to prikažem, novinarskom vještinom, da shvati i prosječan čovjek.
To međutim uglavnom nije uspijevalo. Stručnjaci ne vjeruju novinarima (novinarstvo se ne priznaje kao struka - shvaćaju ga kao magnetofon s nogama, koji swmije samo reproducirati što oni kažu) i ne vjeruju u PR, pa nastaju brojni problemi u komunikaciji. Ponekad su u javnosti previše bahati, ponekad i previše stidljivi; previše zakompliciraju ili previše pojednostavljuju; apriorno odbijaju svaki prigovor, ili pak ostavljaju dojam da se zapravo ništa ne zna. Novinarstvo i odnosi s javnosti ipak jesu struke, s razlogom!
(Ima veze i moja filozofska usmjerenost, ljubobitljivost. Filozof je onaj koji uvijek pita "A što to zapravo znači"? Vidi članak Uzorna filozofija - 1. na blogu "Mudroljublje.)
Uvijek postoji neki stupanj kad stručnjak kaže: Ne mogu vam to više objasniti običnim riječima. Morali biste biti stručnjak da to razumijete. Morate imati povjerenja u mene kao stručnjaka. To je neizbježno, na nekom stupnju nužno. Ali mislim da se ne bi smjelo za tim argumentom autoriteta posezati olako i prebrzo.
Također, kad netko posumnja: Bojim se, da iza inzistiranja na obaveznoj općoj vakcinaciji stoje poslovni interesi proizvođača cjepiva, koji teže svojem profitu, a ne bezinteresno traganje za istinom i zaštitom javnog zdravlja, KJTV ne smije se automatski odgovarati prezrivom opaskom da je to "teorija zavjere", da je znanost a priori od toga čista.
Slijedeći članak ne daje argumente protiv vakcinacije u načelu, ali upozorava na ono što sam gore spomenuo: da poslovni interesi mogu igrati značajnu ulogu. Spominje se znanstena studija koju je napravio tim infektologa, izvještaj je Reutersov, dakle računam pouzdan.
Study: Whooping cough outbreak linked to vaccinated children
Nagli porast slučajeva hripavca u Kaliforniji najviše je pogodio djecu koja jesu bila cijepljena. Analiza je pokazala da učinkovitost vakcije opada nakon nekoliko godina, pa ju treba obnoviti. Proizvođač cjepiva nije proveo potrebne dugoročne studije.
Također, navodi se u članku, druge znanstvene studije pokazale su vezu između vakcijancije i rastućeg rizika od infektivnih bolesti. Npr. četiri studije u Kanadi pokazale su da cjepljenje protiv sezonske gripe povećava za do 250% vjerojatnost za obolijevanje od varijante H1N1.
Ovo mi izgleda kao ozbiljan tekst, zasnovan na znanstvenim činjenicama. Nasuprot tome, članak na hrvatskom Hripavac u Sjedinjenim Američkim Državama govori o anti-vakcinacijskom pokretu riječima "prevara", "strvinari", "psihoza", "šarlatani", "luđaci"... A pritom uzima zdravo za gotovo da je porast broja oboljelih povezan s odbijanjem cijepljenja, što gore navedena studija poriče.
Čini dakle tipičnu grešku neosnovanog zaključivanja po indukciji, koju često (s pravom) zamjeraju laicima. KJTV, manje žestokih riječi bilo bi produktivnije.
Čak i ako je očito da je netko paranoik, treba uložiti trud u provjeru: možda ga stvarno progone? Paničari možda griješe u bitnim stvarima, možda izvode pogrešne zaključke, ali možda izražavaju neko ne-znanstveno, pred-znanstveno naslučivanje "common sensa" da nešto nije u redu.
Post je objavljen 23.02.2014. u 06:36 sati.