Marketing
suzama l'epim tapete vol.479
"...All by myself
Don't want to be, all by myself
...anymore
All by myself
Don't want to live, all by myself anymore..
Nekada bih na ovu rezala vene, no sad...
..samo mi prolazi kroz glavu kako mi fali Einy dok jurim po kishi put Bjelovara...
Danas je bila "ludnica" pa sam ga postedila iste ostavljajuci ga doma da "cuva kucu"
E sad, je li mu bilo bolje samom 7.5 sati doma(postavili smo novi rekord) ili bi mu bilo bolje da je u dva navrata cekao u autu dok sam ja u posjeti kod tate ili bake..mhm..to stvarno nikada necu saznati..
A s trece strane, mozda je dobro da "treniramo" odvajanje na dugo sati zbog nadolazeceg posla...
..da, posao je izgleda, nadolazeci, ali o njemu nakon finalnih pregovora koji bi trebali uslijediti u utorak..da ga ne ureknem 
Bilo kako bilo, posjet Bjelovaru bio je..osebujan?
Mhm..da. moze se i tako reći..
Tajo, iako u bolnici, i dalje ignorira neke stvari vezane uz svoje zdravlje ili jako dobro glumi i zatomljava strah na nacin da se cijelo vrijeme štosa sa sestrama(medicinskim) i glavna mu je preokupacija da dodje do šišača jer mu je preduga kosa?? 
No dobro....
Možda i bolje da je tako tko zna kakva bih ja bila na njegovom mjestu...ubijala se u pojam?...ili živjela kao da me se to sve skupa uopće ne tiče?...
mhm....
Ostavila sam tetku u kauflandu da obavi tjedni shopping namirnica a ja sam se uputila baki koja će za dva dana 82 godine.
Skoknula sam do dućana, kupila za sestre kavu i malu bombonjericu da ih počastim u bakino ime a i samim time da ih privolim da posjednu baku u kolica da ju mogu izvesti van iz stacionara na kavu...
Otišla sam do sestara u domu drito i naišla na jednu koja je uvijek susretljiva...
Nakon kurtoaznih "kako ste?" i predavanja slatkog znaka pažnje u ime bakinog rođendana rasplet razgovora me šokirao...
"Došla sam prvo do Vas da vidim jel mi možete baku spremiti za kavicu" rekla sam...
"Ne može na kavu" odvratila je njegovateljica..
Upitno sam podigla obrve..
"Ja sam se vratila jučer sa godišnjeg, baka je bila nešto prehlađena, neće ni jesti ni ništa, već ju drugi dan z aredom ja hranim, skoro pa na silu" odgovorila je na moju gestu i nastavila "ne može niti sjediti u kolicima" završila je..
Zahvalila sam se i sa knedlom u grlu pohitala baki nadajući se da se sestra zeznula i zamijenila me s nekim drugim.
Ušla sam u sobu....baka me nije uopće registrirala.
Ležala je u krevetu, pokrivena do glave, ruku ispod pokrivača.
Nekako je usporeno žmirkala buljeći u prazno...
Prošla me jeza...
"Miljka!" viknula sam...tako ju je zvao pokojni djed rodom iz Crne gore, iako Milka njemu je uvijek bila Miljka...
polako je uputila pogled u mom smjeru..
"vidi šta imam za tebe" nastavila sam vadeći Madlenke iz vrećice...bile su sočne, meke, mogle su se jesti bez proteze a i bile su prigodne za rođendan...
Dala sam po jednu bakama u sobi i ponovo rekla malo povišenog glasa "si za malo slatkog?"
"može" proustila je na jedvite jade...
počela sam joj davati komadić po komadić....
nakon nekih minuta koje su prošle, ona sažvakala i zadnji komadić, pogledala me i pitala "Vi idete?"
"bako, to sam ja!" pokusala sam joj objasniti dragajući je po kosi i po obrazu sa lijeve strane lica gdje sam stajala...
Poljubila sam ju...u obraz...
u nos...
u čelo...
nije me ni pogledala samo je buljila u prazno...
malo sam joj pičala i dragala ju po kosi...
nije uopće reagirala...
pozdravila sam ju, poljubila i otišla van....na kišu....
pratio me zadah mokraće i smrti....
pitala sam se je li to zadnji puta što vidim baku, no kako je ona iz dugovječne loze gdje žene zive do minimalno 90-te, nekako sam mislila da i nije...
iako...
je li to život?..
baka već dug niz godina živi u krevetu..
jedini izlaz iz njega joj je kad netko od nas dođe u posjetu i izvede ju na kavu...
to ju jako veseli...zadnji je puta i pjevala za stolom u bircu doma..
no danas....
uh....
U stanju "blagog" shoka došla sam po tetku u Kaufland....
Post je objavljen 22.02.2014. u 21:49 sati.