Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/plasticno-je-fantasticno

Marketing

Hrvatska ne zna kuda ide i što hoće

Jučer sam u postu Plastičari nisu u europskoj, ali ni u hrvatskoj cukerpiksli na neki način analizirao stanje i odnos prema plastičarskoj proizvodnji u Europi i Hrvatskoj. Kakvo je stanje u Hrvatskoj, evo nam jednog vrlo zanimljivog članaka prof. dr. sc. Igora Čatića, umirovljenog profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba, glasnogovornik Društva za plastiku i gumu i suradnika ovog bloga. Međutim, ono što je najvažnije za istaknuti kod profesora Čatića jeste da on već 20 godina ukazuje na krivi put hrvatskog gospodarstva (ali i znanosti koja bi trebala podupirati gospodarstvo i gospodarski rast, ako ne i biti glavni nositelj usmjerenja) i intenzivno se zalaže za reindustrijalizaciju. Pročitajte njegovu analizu trenutnog stanja u Hrvatskoj, koja je potvrda moje teze da industrijska proizvodnja pa tako ni proizvodnja i prerada plastike nisu u hrvatskoj cukerpiksli.

Je li reindustrijalizacija jedini pravi odgovor na krizu? Koju industriju i na koji način država treba poticati?

Što povezuje jednu međunarodnu bankarsku grupu, nekoliko nepovezanih riječi: medicina, keramika i 3D tiskanje i nedavno predstavljenu strategiju industrijskog razvoja zemlje do 2020., pretežno iz pera jednog doktora ekonomije?

Zašto je važna reindustrijalizacija ili općenitije proizvodnja? Godine 1997. na Danima Frane Petrića uspoređeni su Platonova idealna država i ljudsko tijelo. Ljudski trbuh proizvodi društvenu energiju. U proširenom obliku zaključak glasi. »Zemlja bez proizvodnje je siromašna, određena je na podređeni položaj, a njen narod na izumiranje«. Pritom naziv proizvodnja obuhvaća rudarstvo, poljoprivredu sa šumarstvom i vodoprivredom, industriju, građevinarstvo i promet (S. Kukoleča).

Na poljoprivredu sa šumarstvom i vodoprivredom ne treba trošiti riječi, zna se kakvo je stanje. Trajno raste uvoz čak i jaja.

Dugo je građevinarstvo bilo perjanica proizvodnje, uključivo gradnju potrebne infrastrukture za promet. Građevinski proizvodi u pravilu se grade na kredit, koje podižu osobe ili dijelovi vlasti, ali njih treba vratiti. Pa se govori o monetizaciji autocesta.

Jedan od nositelja ideje o reindustrijalizaciji Hrvatske je Društvo za plastiku i gumu. Njegovo čelništvo: V. Ferdelji (predsjednik) i ovaj autor (tada potpredsjednik i glasnogovornik) gostovali su i u kultnoj emisiji A. Bekića Znanja i spoznaje 10. ožujka 2005. Govorilo se o reindustrijalizaciji Hrvatske. Četiri godine kasnije navedeni sudionici, pojačani s ekonomistom, prof. S. Kulićem razgovarali su u istoj emisiji o mogućnostima reindustrijalizacije. A DPG je krajem 2009. organiziralo skup Doprinos plastičarstva i gumarstva potrebnoj reindustrijalizaciji Hrvatske.

Društvo je predložilo predsjedniku Republike 2010. da se pod njegovim pokroviteljstvom organizira skup Doprinos hrvatske znanosti izlasku zemlje iz krize. Usprkos pozitivnom stavu predsjednikovog savjetnika, prof. dr. sc. B. Cote, skup nije održan na zahtjev povjerenice za znanost. Skup je organiziran 2012. kao dio obilježavanja 20. obljetnice osnivanja Hrvatskog kluba humboldtovaca, ali pretežno samo za njegove članove.

Zato vjerujem da su sva trojica zalagatelja za reindustrijalizaciju svjesna da od njezinog brzog provođenja, nema ništa. I to u trenutku kada je EU shvatila da politika koju je usvojila slijedeći SAD da se sve proizvodi u jeftinijim zemljama, pogrešna. I zato traži da se do 2020. mora ostvarivati od industrijske proizvodnje najmanje 20 % bruto domaćeg proizvoda.

Hrvatska nema viziju i strategiju kuda ide i što hoće. To je bio temeljni problem pri izradi Budakove Strategije razvoja obrazovanja, znanosti i tehnologije. Za rođene 2010. radni vijek trajat će, ovisno stupnju postignutog obrazovanja do 2075. ili 2080. To nalaže stupnjevito obrazovanje. Obvezno i visokoškolsko obrazovanje trebaju osposobiti pojedinca za rad u tom razdoblju, mora biti što šire i trajnije. Obrazovanje za radno mjesto, a mijenjati će ih se desetke tijekom radnog vijeka, treba poučavati za konkretno radno mjesto i to je područje za koje treba osposobiti, osim formalnih ustanova i sve zainteresirane poduzetnike u obrazovanju.

Što se tiče znanosti može se kazati da postojeća politika vodi hrvatsku znanost u propast. Besmisleno je besplatno, pa čak i plaćeno objavljivanje rezultata istraživanja u korist profita stranih baza podataka i vrednovanje znanstvenika po nekim faktorima, svjedoči i deklaracija poznata kao DORA (2013.). Ona je potakla neke naše znanstvenike na iskaz da je puno važnije jesu li njihova istraživanja dostupna na policama trgovina ili putem interneta, nego koliko imaju radova i citata.

Pogrešno je smatrati da Hrvatska nema viziju i strategiju. U studenomu 2012. premijer Z. Milanović je izjavio: »Turizam je naša sudbina«. I nastavio: »Naša je realnost da se svijetu ne možemo nametnuti nekim novim tehnologijama, novim antibioticima i sličnim, ali možemo uvjeriti ljude da smo vrijedni njihove pažnje i povjerenja. Turizam je naša sudbina, u tome smo očito dobri, a cilj je da budemo najbolji u Europi.« S time se baš i nije slagao tadašnji ministar turizma koji je naglašavao da je turizam važna niša hrvatskog gospodarstva, ali ne može biti jedini njegov temelj.

Ubrzo se pojavio realizator premijerovih stavova To je floridozator Hrvatske, koji želi floridozirati zemlju, pretvoriti ju u europsku Floridu, starački dom. To se službeno zove zdravstveni turizam. Koji ne treba konstruktore ili proizvođače dijelova i opreme. Već treba obrazovati kuhare, sobarice, instruktore kako sakupljati masline itd. Još 2012. predloženo je ukidanje svih tehničkih fakulteta u Hrvatskoj, kao nepotrebnih u koncepciji temeljne strateške grane Hrvatske, zdravstvenog turizma. Predloženo je osnivanje jedinstvenog Tehničkoga sveučilišta za održavanje, jamstvo kvalitete i gospodarenje otpadom. Staračke domove treba održavati, jamčiti kvalitetu njihovih usluga, a stvaraju i podosta otpada. Treba li naglasiti da iza ideje o floridozaciji Hrvatske stoje vrlo moćni političari i krupni kapital.

I valja se konačno osvrnuti na strategiju industrijskog razvoja MINGO. Pri pretraživanju te strategije upisane su riječi: medicina, 3D, keramika, aditivna, plastika, guma. Pronađena je samo jedna riječ i to kao bio-plastika u okviru bioproizvoda. Trenutno bioplastika čini čak oko 0,5 % svjetske proizvodnje ukupne plastike. U nizu tekstova je dokazano da je trend sve mora biti bio jedan od najopasnijih trendova u suvremenom društvu. Među ostalim proglašava se proizvode agrokulture prirodnima. To je netočno, to su proizvodi ljudskog rada i znanja, uzgojine.

Nedavno je objavljen tekst Tehnički trendovi budućnosti. To je osnova za skori susret znanstvenika Medicinskog fakulteta u Zagrebu i Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Ključna je rečenica: »Sve kiborgiziranije ljudsko biće živi samo zajedno, okruženo robotima i avatarima«. Rečenica potječe iz nedavne serije tribina o »razgovoru kiborga, robota i avatara«.

Sve kiborgiziranije ljudsko biće označava najvažniji tehnički trend XXI. stoljeća. To je sve tijesnije povezivanje biotehnike i tehnike. Povežu li se tehnički trendovi s onima u medicini, a kiborgiziranje ljudskog bića je dio toga, naziru se dva važna tehnička područja. To su materijali, osobito polimeri na osnovi prirodnoga ili uzgojenog. Te materijale treba pretvoriti u potrebne, ali sve individualiziranije tvorevine. Što omogućuje revolucionarna aditivna proizvodnja dijelova, poznatija kao 3D tiskanje. Treba pridodati da je jedan od EU projekata vezan uz maksimalno brzo uvođenje aditivne proizvodnje, odobren Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. U okviru projekta održan je veliki broj radionica u kojima su nazočni upoznati s tim novim postupcima proizvodnje dijelova. Samo u Zagrebu bilo je oko 140 sudionika. O tome ni riječi u Radoševoj strategiji.

Sve je snažniji trend proizvodnje i uporabe robota, kako onih nalik na čovjeka, humanoida ili onih za potrebe industrije, usluga, svemira itd. Posebna će se pozornost posvetiti društvenim robotima koji će sudjelovati u odgajanju djece ili u brizi za starije osobe. Čovjek će prepuštati napravama i druge funkcije što se među ostalim očituje npr. u razvoju autonomnih ili približno autonomnih osobnih vozila, odnosno bespilotnih letjelica koje osim vojnih, dobivaju i mnoge druge funkcije. Nema u Radoševoj strategiji ni riječi robot.

U toj strategiji međutim piše da će naša zemlja proizvoditi samo metalne dijelove uz mogućnost da će se proizvoditi i one od drva. O plastici (najvažnijem materijalu XXI. stoljeća) i gumi (nezaobilaznom materijalu) ni riječi. A želi se razvijati farmaceutika, dakle isključivo s uvoznom plastičnom ambalažom.

Iz navedenog slijedi zaključak da Strategija MINGO-a nije načinjena kako treba. Zaista je žalosno da su u Hrvatskoj svi važniji od predstavnika tehničkih struka. Koje nitko ništa ne pita, a ima ih koji znaju kuda ide svijet. I koji su radili kraće ili dulje u industriji.

A bankarska grupa? Nedavno upitao me njezin predstavnik želi li Hrvatska kredit za razvoj industrije u visini od 10 milijardi eura. Uvjeti su bili vrlo povoljni. »Zainteresirani smo za zdravo gospodarstvo koje omogućuje industrijska proizvodnja, a time i za stabilnu Hrvatsku. Stoga nudimo navedenu svotu uz sljedeće uvjete. Kredit je na 10 godina, ne plaćate kamatu. Ali kredite mogu dobiti samo tvrtke koje mogu jamčiti da će vratiti svoj kredit bez pomoći države. Pritom se proizvodnja mora temeljiti na vlastitoj pameti i isključivo hrvatskoj radnoj snazi.« Lijepo zvuči, posebno kredit bez kamata, ali kako ispuniti zatražene uvjete?

Strukture stalno tvrde da Hrvatska ima kvalificiranu radnu snagu. Nažalost nema ju više. U industrijskoj proizvodnji inženjeri rješavaju proizvod i organiziraju proizvodnju. Ali dijelove izrađuju tokari, glodači ili danas suvremeno obrađivači materijala. A sklapanje dijelova u cjelinu, montažu izvode najiskusniji. Koji su u stanju pronaći gdje moraju odstraniti koju stotinku milimetra da bi sustav, npr. alatni stroj, radio. Njih smo umirovili, industrija nestaje a znanje nije preneseno.

Hrvatskoj uopće nije potrebna strategija, osim možda zbog EU birokrata. Kao i sve ostale strategije, postoji samo jedna, strategija niša. Za industriju treba pronalaziti niše. Koje će pronaći poduzetnici sami, ako ih se ne ograničava. Zašto je jedna od najboljih izvoznih tvrtki u Hrvatskoj ona koja izvozi plastične dijelove za automobilsku industriju. A plastike nema u Radoševoj strategiji.

Realizacija zamisli, kao što je to nekada skupina inženjera predložila osnivanje prve petrokemijske industrije u bivšoj državi, OKI, a kojeg je dopustila ova država da ode u stečaj pod nazivom DIOKI vjerojatno više nema govora.

Prof. Igor Čatić




Izvori:
Čatić, I.
: Hrvatska ne zna kuda ide i što hoće, Barometar - Večernji list, 9. veljače 2014.
Animated flags






Post je objavljen 19.02.2014. u 21:51 sati.