Marketing
INKUNABULE ili PRVOTISCI
Odškrinuta vrata povijesti jedne dubrovačke knjižnice
UVOD
s neta
Zašli smo u vrijeme kad knjiga predstavlja gotovo nužno 'zlo', jer novim naraštajima nju zamjenjuju drugi lakši i jednostavniji mediji. Vjerujem kako će vrlo skoro biti posve istisnuta ne samo s naših polica ili školskih torbi, nego će postati zastarjeli način proučavanja, usporedbi, dilema, potvrde ili osporavanja određenih problema, teorija i spoznaja. Jednom riječju ostat će zanemarena kao bogata riznica znanja i umijeća i podloga za ona nova.
Njezin nadomjestak u šarolikim i neprovjerenim pabircima najčešće problematične znanstvene ili stručne obrade posredovanjem suvremene tehnologije ne može obuhvatiti sve ono što je tijekom vjekova modificiralo ljudski um, a spoznaje dovelo do sadašnje civilizacijske razine.
Imam blagi dojam da se već s knjigom događa nešto poput onoga sa suvremenim načinom prehrane, kad fast food zamjenjuje predjelo, glavno jelo i desert, tj. postaje glavna i jedina hrana ljudskom organizmu.
Da ne pišem tek da pišem imam mnogo primjera neprimjerenog odnosa spram knjizi, ali izvući ću samo one koji ovom pisanju daju vjerodostojnost i bez dopunskih obrazloženja.
Proučavanje ove teme za neke studijske potrebe osiguralo mi je mogućnost pristupa knjigama i djelomičnog uvida arhivskim dokumentima uz obveznu stručnu literaturu. Tako sam imala priliku štošta čuti, pročitati, vidjeti i zabilježiti:
Primjer 1.
Jedna samostanska knjižnica, kako bi dobila prostor za neki drugi sadržaj, izbacila je dva kamiona knjižne građe, koje je završilo na odlagalištu smeća. (ovo se zbilo prije DR)
Primjer 2.
Starija građanka Dubrovnika, prilikom prodaje kuće, željela je donirati relativno bogatu knjižnicu, uz nešto novije građe, uglavnom s primjercima 19. i početka 20. st., Dubrovačkoj knjižnici. Nikad nitko nije došao niti pogledati sadržaj, a nekmoli uzeti makar nekoliko vrjednijih svezaka.
Primjer 3.
Jedna srednja škola, točnije, jedan kvazi profesor te škole je za potrebe širenja svog kabineta ili tako nečega (u i pored kontejnera za smeće) pobacao vrijednu građu, nekadašnje Učiteljske škole – Preparandije, osnovane 1873. godine.
Iz tog otpada knjiga čak posjedujem nekoliko svezaka uvezanih u pergamenu (tiskane, 1649., odnosno, 1729. i 1759., donacije obitelji Jančić od 12. 05.1957.), koje u ovoj prigodi i podastirem:
Knjige pokupljene ispred kontejnera za smeće
Toliko u Uvodu, jer slike vrijede više od riječi.
Post je objavljen 18.02.2014. u 21:52 sati.