Marketing
Jedan sasvim obican dan u zivotu jedne sasvim obicne mame
8.30 je ujutro, a moj princ tocan je kao sat. Ma-ma, maaaaaa-maaaaaaa, maaaaaaaaaaaaaa-maaaaaaaaaa!- vice iz svog krevetica i gleda me preko ogradice. Sine ajde jos 5 minuta. Kod njega to ne pali, on nema snooze gumb, kao moj iphone. Ustajem, ali jos ne vidim. Na zmirecki dizem roletu jednom rukom, dok drugom uzimam cistu robicu, pelenu i kremu. Krece prva borba, pod nazivom presvlacenje i prematanje. Od kad je postao mobilan to je lakse reci nego napraviti. Uz nekoliko pokusaja bjega od strane princa, uspjevam ga presvuci iz pidjame u dnevnu odjecu i staviti mu cistu pelenu. Pokusavam ga ostaviti u kreveticu da bih se umila, oprala zube i malo upristojila, ali ne, moje usi ne podnose tu frekvenciju zvuka koji poizvodi. Poslije cu, ima vremena...
Slijedi dorucak, za njega, ne za mene, naravno, ja stignem jesti, poslije, ima vremena. Dorucak pojedemo bez pol muke, kao i svaki drugi obrok, jer je izjelica samo takva. Hmmm, da se sad probam umiti, oprati zube i ne daj Bog popisati? Ne, i drugi pokusaj iste radnje, neuspjesan.
Ok, nista, ajmo se igrati. Najsmjesnija stvar na svijetu je gurati svoju dudu mami u usta, ali nakon par neuspjelih pokusaja da mi ju stavi u usta, glasno protestira i ljuti se. Tuce me i vristi... Trazim igracku kojom cu mu skrenuti paznju sa sebe. Spas pronalazim u psicu sveznalici. Mali princ ga grli, ljubi i mazi se s njim, ravno pola minute. Naaaapad na mamu! Daje mi pusu. Puse djeteta te dobi znaju itekako boljeti, jer osim kaj vas zaslini preko cijele face na kraju vas jos i ugrize. Ali sve je to od ljubavi! 
Dusa mamina!
Razmisljam o jos jednom pokusaju odlaska u kupaonu, ali odustajem od istog, dok mi se kao priljepak vjesa za nogu. Shvacam da se ukakao i da je vrijeme za jos jednu borbu oko mijenjanja pelene. Borbu sam dobila, uz nesto suza. Okruzujem ga svim mogucim i nemogucim igrackama, ne bi li uhvatila 5 minuta mira. I uspjelo je, zaigrao se. Sa salicom vec hladne kave sjedam za laptop. Iako sam to napravila potpuno necujno, nekako sam aktivirala neki njegov senzor i evo ga vec mi visi na stolcu i pruza ruke da ga uzmem. Dobro, vrijeme je za pricu, danas cemo pricati, recimo, Snjeguljicu. Sjedi i slusa me ravno 5 minuta, a nakon toga pocinje kruziti oko mene, ali suti i prati, ja mislim, ali samo on zna.
12:00 vrijeme je za rucak. Sjedi u inproviziranoj sjedalici za hranjenje i pljesece rucicama. To kakvo odusevljenje predstavlja hrana, tesko je opisati rijecima. Samo jedna zlica koja je od slinog mahanja rucicama i nozicama odletjela po meni, je veliki uspjeh! Zna ih biti i nekoliko, ako nisam dovoljno brza! Brisem narancastu kasicu sa svoje bijele majice.
Mozda je sada doslo vrijeme za moj odlazak u kupaonu...Na koncu konca, trebala bi se i presvuci, ali jok. Kisa trenutno pljusti, van ne mozemo, nista, ajmo se opet necega igrati. Ja se igram, a on? On se penje na komodu na kojoj stoji tv. Maksim ne penji se! Nabaci nasladji smile na lice i nastavlja po svom. 2. put Maksim ne penji se! Pogleda me sa suzama u ocima i opet nastavlja po svom. Sad vec vicem: MAKSIM NE PENJ...popeo se! Skidam ga dolje! Tako protjece sljedecih sat vremena. Gledam na sat. Jos samo 15 minuta pa ide spavati.
13.30 vrijeme je za popodnevni odmor i za njega i za mene. 
Jos jednom izlazim na kraj sa promjenom pelene. Uspjesno ga uspavljujem i iz spavace sobe idem ravno u kupaonu. Krasno! 15 do 2 popodne je, a ja tek perem zube. Sjednem za laptop ne bi li konacno popila onu smrznutu kavu od jutros. Nakon 10 minuta stavljam salicu u sudoper i odmah ostajem kod istog i perem sudje. Pocinjem kuhati rucak. Doruckovala nisam, pa najbolje da nista ni ne jedem do rucka, koji je btw. u 17 sati kada Mm dodje s posla. 15.30 rucak skuhan, sudje oprano, mama umivena, jos uvijek u prljavoj majici, vec nervozno ceka kada ce se princ probuditi. Fali mi moja dusa mala.
15.45 Mama! Maaaa-maaaa! Zove me iz spavace sobe... Ajmo se jos jednom izboriti s mjenjanjem pelene. Tek se probudio pa ovaj puta to obavljamo puno lakse.
Vocna uzina protjece, kao sto vec pogadjate, bez ikakvih problema. Kisa vise ne pada, pa se spremamo i idemo pred tatu. Zabundala sam dijete, zabundala sam sebe, krecemo. U jednoj ruci dijete od cirka 12 kg, u drugoj ruci kolica od cirka 10 kg i preko ramena torba od jedno 3 kg (tko zna sto ce mu trebati vani). Mogu ja to, samo je 8 stepenica do lifta! Uspjevam sve utrpati u lift, pravac prizemlje! Opet 8 stepenica! Preznojila sam se! Jednom rukom drzim dijete, drugom rasklapam kolica i glasno odahnem kada ga smjestim u njih. Zakopcam ga, avijaticar je spreman, vrijeme je za polazak.
Maksim ne skidaj rukavice! Maksim ne mozes se sad dic! Maksim ne izuvaj cipelu! U tim i slicnim mojim sto molbama sto naredbama dolazimo pred tatu. Tata preuzima kolica! Obavljamo ducan i secemo lagano prema doma. Kad je Mm s nama nema borbe s kolicima po stepenicama do litfa, ne moram puno teglit. Juuupiiiiii! Mislim kakva je to fucking zgrada kojoj lift ne ide na svaki kat, vec na medju-katove? Kaj mi to znaci kad opet moram po stepenicama... Nebitno!
Mm i ja rucamo na smjenu. Trebam li napomentui da mi je to prvi obrok u danu? I sada slijedi pravi show, od srece sto mu je dosao tata, ne zna sto bi sa sobom. Na plafon bi se popeo... Divljanje se nastavlja do 19:00 kada je vecera.
Nakon vecere slijedi i posljednja bitka zvana kupanje! Skidanje obavljamo nabrzinu, nekad uz vise nekad uz manje dreke, sto s moje, sto s njegove strane. U kadi je. Maksim nemoj se dizat! Maksim sjedni dolje, past ces! Maksim pusti taj gel za tusiranje! Maksim sjedni dolje! Makism ... Maksim... Makism... Sva sam mokra, ali bitno da je dijete okupano, to je bio cilj. Uz malu borbu ovaj puta zajednickim snagama Mm i ja ga uspjevamo obuci. Ajde Maksim daj tati pa-pa! Uspavljivanje...
20.15 spava, a ja jedva stojim na nogama!
20.45 place, uspavljivanje No. 2
21.00 spava
22.00 place, slijedi uspavljivanje No.3
23.00 konacno tisina
E mislim da je sada doslo vrijeme da se konacno skinem iz ove uflekane majice i bacim pod tus. Legnem kraj Mm-a i znate o kome pricamo? O malom princu! On je centar naseg svijeta! Nasa ljubav, nasa sreca...
24.00 vrijeme je da legnem u krevet, jer sutra slijedi jos jedan sasvim obican dan u zivotu jedne sasvim obicne mame!
XOXO,
Proud Momy
Post je objavljen 18.02.2014. u 13:52 sati.