Pregled posta

SEZONA 2013./2014. - Skijaški dan 17. - Beaver Creek, Colorado, SAD (17.02.2014.)

Evo zašto sam lani rekao da je Beaver Creek najbolje skijalište na kojem sam skijao:
1) nije megalomansko skijalište, niti minijaturno, baš savršene veličine
2) jedno od najpreglednijih skijališta na kojima sam bio, podijeljeno na 4 dijela, ali posvuda su putokazi i nemoguće je izgubiti se
3) staza ima za svih, od početnika do eksperta, od zelenih do dvostruko crnih
4) gotovo sve staze ratrak nekoliko puta popegla preko noći pa su ujutro savršene; tek par crnjaka se ostavlja s hupserima; staze dočekaju kraj skijaškog dana kao da su ih peglali cijeli dan
5) ima nekoliko dugih staza pa nemaš osjećaj da si svako malo na žici umjesto da skijaš
6) žice su skoro sve nove i vrlo brze, uglavnom 15 do 20 km/h
7) savršena organizacija ulaza na žicu pa nema čekanja čak ni vikendom i praznikom
8) izrazita ljubaznost zaposlenika
9) besplatne sitnice poput tople čokolade na početku dana (08:30-09:00) na vrhu sedežnice 6 te topli keksi na kraju dana (15:30) na dnu iste
10) simpatično selo koje, iako je planski napravljeno, ima dušu

Mnogi su me pitali zašto idem skijati u Ameriku kada doslovno pred vratima u Europi imam na stotine skijališta. Kratko i jasno: jer se na američkom skijalištu osjećam kao dobrodošao gost, a ne kao muzikrava.

A evo zašto se danas Beaver Creek pretvorio u najveće razočaranje ovogodišnje američke turneje:

Skijalište je doslovno bilo zaleđeno. Ledenih ploha je bilo posvuda po stazama, a tamo gdje nije bilo leda, staze su bile toliko betonirane kao da su pripremljene za natjecanja svjetskog kupa, a ne za rekreativno skijanje. Čak su i zelene bile nepodnošljivo tvrde i ledene, a o crnjacima, poput Birds of Prey iz svjetskog kupa, nećemo ni govoriti. Spustio sam se jednom po njoj i ostao sam sleđen od straha. Staze su bile toliko tvrde i ledene da moje Elanice jednostavno nisu imale uporišta za karvanje. Strava. Nekoliko puta skoro sam se poskliznuo i poljubio pod. Od ranog jutra imao sam neki osjećaj da neću u komadu izaći s ovog skijališta. A čim mi je led i beton pod nogama, odmah se ukočim i kao da sam istog momenta zaboravio skijati. Kreću užasne rotacije i proklizavanja.
Razgovarao sam s par ljudi na žici i rekli su mi da se preko noći sve zaledilo. Nekako mislim da nije samo vrijeme uništilo staze, već su jednostavno se ljudi koji sređuju staze "malo" zaigrali. Jer nije da je jučer bilo proljetnih +10 pa je snijeg bio bljuzgav i onda se zaledio preko noći. Jučer je bilo tek koji stupanj iznad nule, a danas ujutro tek koji stupanj ispod nule. S takvom temperaturnom razlikom staza ne može postati toliko tvrda i ledena. Plava staza Pow-Pow je primjerice od početka do kraja bila jedna velika ledena ploha na kojoj nije bilo ni milimetra snijega, dok su na mnogim drugima bili i ledeni grumeni. I to sve u sezoni za koju govore da nikada nisu imali toliko snijega kao ove zime.
U podne sam već bio posve živčan. Pogotovo nakon što me na svakom ulasku u žicu pitaju: How is it going?" i dodaju: "Enjoy skiing!". Nikakvog užitka danas nema. Ono što je nevjerovatno da jedan Breckenridge, ili čak i Keystone, koji su samo pedesetak kilometara udaljeni od Beaver Creeka, odlično spreme staze, a Beaver Creek ponudi ovu ledaru i beton.
Skinuo sam skije i mislio ih dati naoštriti pa pokušati još jednom s oštrijim skijama. No, iako oštrenje rubnika+vosak nije preskupo, svega 20 dolara, ne mogu to napraviti istog trena, već se skije moraju ostaviti preko noći. Nažalost to mi nije odgovaralo pa sam si rekao da ću sam kad dođem u Silverthorne svojom ručnom brusilicom i voskom srediti skije.
Vratio sam se na brdo i, unatoč svemu, nastavio skijati. I dalje je posvuda bilo ledeno i tvrdo. Tek oko 13:30 dijelovi pojedinih staza su malo omekšali pa se moglo malo i skijati bez straha. Tada sam se sjetio da sam lani uživao puštajući skiju u tzv. Rose Bowl. I pun pogodak. Jedina staza koja nije bila ni tvrda ni zaleđena, već točno po volji, pa sam napravio nekoliko rundi po toj plavoj stazi. Čak sam i mogao pustiti skiju i dosegao naposljetku 88 km/h.
Iživcirao sam se do boli danas, ali ipak sam odskijao gotovo do kraja dana. Završio sam u 14:45 nakon 5h30min skijanja i iako je gps pokazao pristojnu ukupnu kilometražu od 50.1, nije su to bili ugodni kilometri kao većinu sezone.
Sutra se nadam boljem jer jednostavno lošije ne može biti.