Marketing
Rt Šip i Klančec
I dok je u mjestu bilo ovako.
Odlučili smo se napokon vidjeti Rt Šip ili Punta Šipa (kako piše u Librunijskim temama, Brsečka obalna toponimija od Stanislava Gilića. Zapravo bi rat trebao biti ta riječ koju izgovaramo, rt je srbizam, ali začudo puristima to ne smeta).
Ključ luka iznad ulaza sa godinom 1651. Čovjek koji živi preko puta, njegova kuća se uklopila u srednjevjekovni perimetar, kaže da je to odvajkada leha od plovana. Znači crrkveno dobro.
Ovako je nekako izgledao Brseč krajem 17.stoljeća (Johan Weichard Valvasor, Slava vojvodine Kranjske. Bakrorez je za Valvasora napravio graver AndreasTrost).
Punta Škrilina. Ove vikendice iz '70 ih su na izgrađene na trusnom području pa smo se čudili što im bi. Ali da je pogled što jest jest.
Slikano odozgo. Ima oko 45 minuta do dole. Ide se od zvonika gdje je signalizacija i onda se sljede markacije podno famozne kuće od kipara Ljube de Karina (o kojem ću imati prilike još govoriti). Suhozidne terase na nemogućim mjestima, a puteljak ide zik-zak.
Rt Šip sa spremištima za barke. Jedini način da i se sačuvaju kontra bure i juga.
Svako malo jedna od ovih dosjetka da znaš da ideš u pravom smjeru.
Kako se sve više spuštamo to su klifovi impozantniji.
U Malom Lošnjiu je sunčano ili barem lijepše vrijeme.
Jugo vrije i iskaljava se na grote.
Plaža koja se zove Peškarija, barem po onome što vidim u knjizi. Inače sam čuo da ju zove Klančec (ili Klančac) po sezonskom potoku koji se slijeva iz Brsečkog polja. Najpoznatija plaža u Brseču, s kojom se može doći s autom (ako imate dobre kočnice).
Sve je tako izjedeno, škrape su na sve strane. Ima mnogo sitnica koje netko pogubi i onda se one sačuvaju u njima.
Obris Brseča prema jugo-zapadu.
U jednoj od tih je bila kopča za cipelu iz kraja 18.st i početka 19 (Ross Whitehead, Buckles 1250-1800, ako se nekome da uspoređivati radi datacije).
Drugi dan.
Peškarija pobliže .
Nije baš Lutalica iznad mora magle Caspera Davida Friedricha ali može proći kao romantičarsko-egistencijalistička.
Trebali biste vidjeti jednog gnjurca.
Odmaraju i one.
A na plaži neke čudne face.
I kako to biva, fijake.
Sljedeća postaja Plomin.
Post je objavljen 17.02.2014. u 19:48 sati.