Razmišljala sam kako bi bilo dobro da ovaj komentar, jer je napisan kao opći osvrt, i objavim, tako da mi ga ubuduće bude lakše naći u slučaju linkanja i slično.
općenito govoreći, u reakcijama na ovaj slučaj po portalima se polupalo toliko lončića da se već stvorila poprilična gomilica smrvljene keramike. vrlo predvidljivu prevagu u tom (misaonom) neredu odnose naravno komentari koji ovako ili onako osuđuju Žbanić (kao da je redateljica svojim istupom počinila nekakav "krimen"). prirodu tog njenog navodnog krimena u tim komentarima određuju pak drugačiji motivi koji pokreću one koji reagiraju kontra nje. pa kad bi ih kategorizirali, mogli bi komentare podijeliti na one motivirane:
1) osobnim interesima:
a) moralističkim dušebrižništvom (čistunstvom) - moralistički dušebrižnici (čistunci) smatraju da je Žbanić "kriva" zato jer je nepristojna i koristi neprimjeren rječnik (i time "zagađuje čistoću njihova prostora"),
b) zavišću - zavidni smatraju da je Žbanić "kriva" zato jer je dobila novac, a oni nisu,
b/i) zavidni također smatraju i da je Žbanić "kriva" zato jer uopće nije dobra redateljica kako se tvrdi, i da međunarodne nagrade lažu, jer oni su 100% bolji od nje, ali su ih u uspjehu zakinuli / pretekli takvi kao Žbanić (pod takvi misle - Oni, Drugi, Njihovi, a ne Naši),
2) primitivizmom:
c) šovinizmom/ksenofobijom - šovinisti/nacionalisti/ksenofobi smatraju da je Žbanić "kriva" zato jer je njihova, balijka/Bosanka koja je dobila novac od Hrvatske, a navodno se usuđuje "pljuvati" (kritizirati) po Našoj Hrvatskoj koju se to ne smije (premijeru Hrvatske bez pardona reći što ga ide) i neka ide tamo ako joj se ovdje ne sviđa,
d) seksizmom - seksisti smatraju da je Žbanić "kriva" samo zato jer je pička (žena) i drugi im razlog ne treba,
e) prepletom a, b, c, d - oni koji smatraju da je Žbanić "kriva" zato jer je "nepristojna balkanska balijska pička koja je dobila novac od Hrvatske, a Naši nisu/smo, i još se usuđuje pljuvati po Našoj Hrvatskoj".
takvi su komentari sve odreda intelektualni bankroti prvog reda, jer:
a) mjerilo ne/pristojnosti nije isključivo rječnik, pristojnost nije cementirana kategorija već je kategorija ovisna o kontekstu. ponekad su lažni osmijesi i hinjena kurtoaznost vulgarniji nego bilo kakva psovka. nepristojnost se itekako može mjeriti i političkom demagogijom tj. samoreklamerskim pačanjem u politiku susjedne zemlje bez temeljnog razumijevanja trenutnih prilika i događaja u toj zemlji, kao i blejanjem ovaca koje na takve političke predstave za javnost poslušno plješću i klimaju glavama,
b) kao što ni Kinezi u Hrvatskoj ne kradu radna mjesta Hrvatima (kolikogod ksenofobi lupetali suprotno), tako ni međunarodne koprodukcije ne kradu iz usta domaćih produkcija. sudjelovati u takvim projektima je hvalevrijedan put međunarodne suradnje i međunacionalnih dijaloga. financiranje stranih kulturnih projekata nije razlog nefinanciranju domaćih kulturnih projekata. strani projekti ne uzimaju novac iz usta domaćim projektima, novac namijenjen za međunarodnu kulturnu suradnju i onaj namijenjen za domaću kulturu su paralelni fondovi čija (ne)izdašnost ovisi o općoj gospodarskoj (ne)uspješnosti neke zemlje i (ne)sposobnosti njenih struktura. kritika dakle treba ići na račun (ne)sposobnih domaćih struktura koje nisu u stanju stvoriti gospodarski okvir za izdašno/ije financiranje kako i strane tako i domaće kulture,
b/i) minoriziranje Žbanić kao redateljice je potpuno promašen i bijedan način za minoriziranje Žbanić kao osobe (sa pravom na javno mišljenje i izražavanje). osim toga, eventualna poslovna (ne)uspješnost nije automatska potvrda za (ne)uspješnost u ostalim aspektima neke osobe,
c) kritika na račun političara neke države nije pljuvanje po državi (Milanović nije Hrvatska), već kritika na račun tog političara. a na nevolju samozaljubljenih i bahatih političara, koji si oduvijek zamišljaju drugačije, financiranje umjetničkog projekta nije isto što i kupovanje autora tog projekta (integriteta, misli, riječi, djela), odnosno, nije kupovanje nečije šutnje. no kako su se dosadašnje političke strukture navikle kupovati i imati svoje "režimske umjetnike", a kupljeni pojedinci iz umjetničkih krugova su se navikli biti kupljenima, takvi su, čini se, zaboravili da njihove navike nisu i pravilo (za sve i uvijek).
d) ravnopravnost spolova vrijedi i u pravu na mišljenje.