Osjećam, dišem i vidim mrak,
ispunjen zvukom stršljenovih krila
obuzima me britak užas,
ovo nije samo jedna od postaja mog drila.
Sastrugao se prah mojih drhtavih krila,
strmoglavo padajući u ambis Ambisa,
osjećam kako gubim svijest,
ne razaznavajući što je što od silnih obrisa.
Stršljen do stršljena,
gledaju me i oštre svoje male bodeže,
u panici se okrećem molitvama i suzama,
dok mi svaki od njih malo krila reže.
Dajte braćo mila,
smilujte se propaloj lutalici,
smilujte se ovoj Mona Lisi,
što ne smiješi se više na slici.
Odjednom budim se,
pokraj mene otrgnuta mala krila,
bezbjedno sletjela sam,
ali ne sjećam se gdje li sam to bila.
Post je objavljen 17.02.2014. u 13:45 sati.