Pregled posta

…izvan …teme ZAGREBU NE TREBA SPALIONICA

ZAPOČETI S ODVAJANJEM OTPADA !

Treba li spalionica otpada gradu Zagrebu? Treba li ona biti izgrađena u Resniku kako je to najavio gradonačelnik prije nekoliko mjeseci?

Spalionicu zapravo uopće ne treba graditi, već treba što prije početi odvajati otpad i u gradu Zagrebu i u svim gradovima Hrvatske i tako ga zbrinjavati. Za sada se otpad odvaja tek u gradu Krku i u gradu Varaždinu.
Svatko i donekle osviješten zna da spalionicu ne treba graditi nadomak naseljenog mjesta, čija je lokacija nekoliko kilometara zračne linije udaljena od Trga bana Jelačića. Gradski zagovornici spalionice vjerojatno znaju, ali javnosti ne govore, koliki ekonomski gubitak se čini uništavanjem stotine tisuća tona sekundarnih sirovina, dok Hrvatska uvozi rabljeni papir i dok Zagreb na Jakuševac baca tisuće tona bio gnojiva godišnje koji bi nastao od bio otpada. Hrvatska to radi i nakon što je ušla u Europsku uniju. Zar u Hrvatskoj i Gradu Zagrebu nema ljudi koji bi znali i smjeli reći – od danas ćemo radimo drugačije!

Prije desetak godina za spalionicu otpada bila je odabrana lokacija oko Dumovca koja je prostorno preko puta naselja Sopnice Jelkovec. No budući da su se građani pobunili, ta je lokacija skinuta iz plana gradnje. Malo je nastalo zatišje oko te teme, ali kako lokacija otpada Jakučevac mora kad-tad biti trajno sanirana jer smradom koji se širi čini život nepodnošljivim stanovnicima u okolici, gradski mentori traže novu lokaciju. Prošle godine za mjesto spalionice odabran je Resnik prema izjavi gradonačelnika. U Resniku je pročistač voda a u toj zoni i neposrednoj blizini trebala bi se graditi i spalionica smeća. Ta bi spalionica po svemu sudeći bila spalionica za smeće cijele Hrvatske iako to nitko sada izravno ne govori, ali to se može čuti u razgovoru s ljudima koji u svojim sredinama imaju problema s zbrinjavanjem otpada a koji također traže rješenje.
Informacija o spalionici otpada u Resniku mobilizirala je ljude u okolici te lokacije, te su oni osnovali Udrugu za zaštitu okoliša – Resnik, a pokrenuta je i građanska inicijativa Krizni eko stožer Resnik i grad Zagreb, radi ne ekološkog zbrinjavanja komunalnog otpada u Gradu Zagrebu. Koordinator eko stožera je Andreas Pustahija , mob 098 952 37 19 , a predsjednica Udruge Branka Genzić-Horvat, mob 099 219 49 17 . Sastanke na temu spalionice održavaju dva do tri puta mjesečno i svi zainteresirani građani mogu doći na sastanak.
„ Spalionica nam ne treba. Treba nam samo ekološko zbrinjavanje otpada, sortiranje na kućnom pragu i da na tome počnemo radit. Treba odvajati papir, bio otpad, i pett ambalažu. Stručnjaci kažu da se može reciklirati preko devedeset posto odvojeno prikupljenog otpada. Papir se može reciklirati, od bio otpada se dobiva humus, a plastika, metali, staklo, odavno se recikliraju. To se u svijetu odavno tako radi „ kaže Stjepan Horvat predsjednik udruge povrćara grada Zagreba i dopredsjednik Zajednice povrćara Hrvatske. Gospodin Horvat ima poljoprivrednu proizvodnju povrća od 500 tona godišnje upravo na području Resnika i razumljivo je njegovo zalaganje protiv gradnje spalionice. No nije Stjepan Horvat jedini veći OPG poljoprivredni proizvođač na tom području. Poljoprivredni proizvođači koji imaju proizvodnju do 2000 tona povrća kroz godinu a koju plasiraju u trgovačke centre i na ovom su području jesu Branko Filipović, Ilija Vidić, Miljenko Furić i Damir Dimitrov. Budući da svi imaju proizvodnju na više od 20 hektara itekako žele da se spalionica ne gradi, ne samo u Zagrebu, već da se pristupi ekološkom zbrinjavanju otpada.


Stjepan Horvat u svom plasteniku s presadnicama
Stjepan Horvat kaže slijedeću paradigmu „ Resnik je naselje staro 800 godina, što će se obilježiti ove godine, ali zbog obitelji doseljenih u vrijeme rata Resnik ima tri puta više stanovnika nego je imao 1990. godine i to je dobro jer su ljudi doselili iz Bosne i iz Janjeva na Kosovu. No trebamo li nesretnicima, koji su doselili, jer su morali iseliti zbog ratnih događanja, ponovo sada raditi nesreću – tu spalionicu – da se ponovo moraju iseljavati? Jer tko će tu živjeti ako se sagradi spalionica? Rekli smo gradskim ocima, govori Stjepan Horvat, „ mi vam besplatno poklanjamo gradilište, živite tu s nama, ako ćete graditi spalionicu, živite kraj te spalionice“. Ali nitko neće kaže Stjepan te dodaje, a za spalionicu otpada govore kako je dobra. " Rekao sam gradonačelniku Bandiću „ nemam ja ništa protiv tebe što si ti iz Hercegovine, ali imam protiv tebe ako ćeš ti nama u Zagrebu odrediti što ćemo i kako raditi, a da s nama ne vodiš dijalog“ – kaže elokventni Stjepan Horvat
Stjepan Horvat je kao poljoprivredni proizvođač češće putovao izvan Hrvatske, čak 16 puta je bio u timu pregovarača za svježe voće i povrće u Bruxellesu te kaže „ U svijetu su spalionice prošlost zbog zagađenja i otrovnih otpadnih tvari koje proizvode procesom spaljivanja otpada. U Hrvatskoj se to propagira kao dobra tehnologija zbrinjavanja otpada. To jaki lobiji nameću svoj interes, a građani nisu dovoljno informirani da se protiv toga bore. Građani moraju biti informirani, ali moraju i nešto o svemu znati. Jer poslije njih će tu živjeti njihova djeca i njihovi unuci i moraju misliti kako odlučuju“.Stjepan Horvat kaže da je bio u spalionicu u Beču koja je izgrađena prije 30-ak godina, ali ta spalionica ne radi stalno, radi rijetko kada dolaze neke delegacije. No on kaže i slijedeće „ Bio sam s jednom grupom na lokaciji spalionice otpada 70 kilometara od Beča, mislim da se mjesto zove Cindrof.“, kaže on." Ali tamo 20 kilometara u krugu spalionice nema naselja ni kuća, ništa osim polja uljene repice, koja služi kao bio gorivo za pogon spalionice. Tamo vlak sa vagonima koji dovoze otpad ulazi u prostor spalionice“.
O spalionici otpada u gradu Zagrebu raspravljati će i Skupština grada Zagreba. U Kriznom eko stožeru i Udruzi za zaštitu okoliša se nadaju da su gradski zastupnici dovoljno osviješteni da
ne prihvate gradnju spalionice, već da rješenje za otpad traže u odvajanju otpada kojeg bi se dio reciklirao, dio prodavao, a dio odlazio u stvaranje humusa.


PROČISTAČ VODA I SPALIONICA

Onima koji fizički nisu bili na terenu teško je razumjeti u kakvoj je vezi pročistač voda s spalionicom otpada. Kroz opis i fotografije to ću objasniti.



Otvoreni kanal s fekalijama u Resniku
U pročistač voda, koji je u ingerenciji njemačkog koncesionara na 28 godina, dolaze fekalne vode iz cijelog grada Zagreba kroz odvodni, odnosno dovodni kanal, koji je kroz grad Zagreb zatvoren, ali je u Resniku u dužini od oko 1,5 km otvoren. Osim što to nije najbolji prizor za oči stanovnici toga dijela grada govore o teškom smradu koji se u ljetnim mjesecima širi iz tog otvorenog kanala. Kanal prolazi kroz naselje Resnik


Pročistač voda. Ograđen je žicom , uči se ne može, unutar žice se govori njemački- to je kao njemački distrikt. On je na površini od oko milijun kvadratnih metara.


Pročišćena voda se ispušta u odvodni kanal, a odvodni kanal utječe u rijeku Savu kod Ivanje Reke. Zar se sa pročišćenom vodom, koja tada postaje tehnološka voda koja nije za piće, ne bi mogle prati gradske ulice? U pozadini se vidi zid iza koga, a i iznad koga je taložni mulj koji je nastao pročišćavanjem vode. Taj otpadni mulj koncesionar taloži u velikom bazenu koji se vidi s ceste uz potok. Stjepan Horvat kaže da je po Europi vidio da se taj mulj iz pročistača voda odvozi na kisela tla gdje raste uljana repica. Neke zemlje otpadni mulj iz pročistača stavljaju u donje slojeve auto cesta i na takav način ga zbrinjavaju. Ali to da se otpadni mulj taloži i prerasta u brdo, to je apsurd. U spalionici otpada trebao bi se, pretpostavlja se spaljivati i otpadni mulj i odatle tendencija da se spalionica otpada gradi u neposrednoj blizini pročistača vode.
Priče da spalionica otpada može biti i neka energana su potpuno neosnovane. Spalionica otpada ne može davati nikakvu energiju, čak što više, ona ne može radit ako nema pogonsko gorivo koje mora biti ili plin ili mazutno gorivo.



Lokacija koja je predviđena za potencijalnu gradnju spalionice otpada sada je zapuštena šikara.Ljudi iz okolice kažu da je to teren od oko četiri hektara. Od te lokacije, do Resnika ima 500 metara zračne linije, do Ivanje Reke oko 500 metara zračne linije, do naselja Jelkovec Sopnica oko 1000 m zračne linije, do naselja Ščitarjevo manje od 1000 m zračne linije .


OPASNOSTI OD SPALIONICE OTPADA!

Profesor fizikalne kemije prof. dr. Stanko Uršić kaže da je manipulacija tvrdnja da filtri tako dobro čiste dim da van izlaze kao čisti plinovi. Treba znati da ne postoji niti će ikada postojati takav pogon, da van ne izlaze otrovni plinovi i prašina. Dioksini uvijek izlaze iz dimnjaka spalionice, živa uvijek izlazi iz dimnjaka spalionice, otrovne submikronske čestice uvijek izlaze iz dimnjaka spalionice. Dim spalionice sadrži tisuće toksičnih kemikalija, dosad ih je katalogizirano oko dvije stotine. I kod optimalnog režima uvijek nešto izlazi, na godišnjoj razini radi se o milijardama kubnih metara dima koji se može pročišćavati ali nikada nije i ne može biti posve "čist". Problem su i vrlo sitne submikronske čestice koje izlaze van na dimnjak. Tih otrovnih čestica ili "nalijepljenih" najtežim otrovima ima do dvadeset milijardi, katkad i više, u kubnom metru pročišćenog dima koji izlazi iz dimnjaka. Taj problem nije riješen niti EC/76/2000 direktivom. Ta europska uredba dopušta tri tisuće puta više dioksina po jedinici mase u otpadnim vodama spalionice nego u dimu. Treba još znati i da je ta uredba, takva kakva jest, pod velikim pritiskom industrijskih lobija koji je neprestano nastoje "smekšati". Stoga je jedina prava obrana ljudskog zdravlja i okoliša spriječiti projekt spalionice otpada i ne graditi je.
Pepeo iz spalionice je nusprodukt koji je otrovan a sadrži i po pet tisuća puta više dioksina po jedinici mase od nekih otrovnih kemikalija koje sadrže i dioksine. Dioksini su inače najotrovnije tvari stvorene ljudskom djelatnošću. Stoga bi pepeo iz spalionice trebalo čuvati u bačvama od nehrđajućeg čelika, jer drugačije nije moguće budući da je neuništiv. To je kemijska super bomba koju treba čuvati do Sudnjega dana. Dakle, takvih bi bačvi, godišnje bilo više desetaka tisuća, iz spalionice, ako bi se ona izgradila u Zagrebu - kaže znanstvenik prof. dr. Stanko Uršić.





Post je objavljen 15.02.2014. u 17:23 sati.