Dok udišemo glazbu,
Sasvim običnu glazbu
I snivamo umalo bajku
U rezonanci istrošenih tonova,
Tek toliko,
Nespretno žudeći uštimati
dimom raspuštenu želju
S mojim i tvojim knjigama,
brižljivo polaganim na police godina,
Pada trenutak.
Sasvim običan trenutak.
I neka pada.
Tek toliko snivamo
koliko dolikuje našim borama.
Tek toliko.
Post je objavljen 15.02.2014. u 13:27 sati.