N 16 6.KROZ GODINU
P 17 7 Utemeljitelja reda BDM
U 18 Šimun
S 19 Konrad
Č 20 Eleuterij
P 21 Petar Damiani
S 22 Katedra sv. Petra
N 23 7. KROZ GODINU
1. čitanje Sir 15, 15-20
Psalam Ps 119, 1-2, 4-5, 17-18, 33-34
2. čitanje 1Kor 2, 6-10
Evanđelje Mt 5, 20-22a. 27-28. 33-34a. 37
'Tek danas sam u stanju shvatiti veličinu moga oca, njegovu ljubav i dobrotu prema meni;' rekao mi je jedan tridesetogodišnjak i nastavio: 'Još kao dječak zavidio sam svom školskom kolegi, jer njegovi ga roditelji uopće nisu kontrolirali. Igrao se, skitao s društvom istomišljenika. U školi je doduše imao same jedinice. Nije pisao zadaće, a u sedmom i osmom razredu često je izostajao iz škole. U školi su nakon mnoštva uzaludnih poziva roditeljima da dođu na roditeljski konačno digli ruke, a on je dobro znao da u osnovnoj školi nitko ne ponavlja razred i da će ionako završiti školu, pa ga loše ocjene uopće nisu brinule. Ne jedanput sam poželio imati takve roditelje i bezbrižan život kakav je provodio moj prijatelj. Za razliku od njegovih, moji su roditelji bili potpuna suprotnost. Doduše, nisam osjetio njihovu strogoću, jer oni su imali jedan poseban autoritet. Kada bi se slučajno zaigrao putem iz škole, majka bi me zabrinuto upitala da mi se možda nije nešto dogodilo. Majka je redovito išla na roditeljske sastanke, a ponekad bi se najavila razrednici da malo vidi kako napredujem u školi. Kod kuće se zajednički razgovaralo i komentiralo ono što je rekla razrednica. Bilo je pohvala, ali i upozorenja kada bi malo popustio u učenju. Otac nikada nije vikao. Smireno bi mi rekao; sine, ako neko gradivo ne razumiješ pitaj. Mi ćemo ti objasniti. Matematika mi baš nije bio omiljeni predmet, ali je majka imala običaj da me sa smiješkom upita kako ide njezinom matematičaru, pa bismo zajedno još jednom prošli domaću zadaću. Premda sam si ne jedanputa poželio slobodu koju je uživao moj prvi susjed i školski kolega, nije mi niti u snu padalo na pamet da prekršim naš kućni red, jer iako mi nikada moji roditelji nisu silom nametali neka pravila, ta su pravila i taj red bili tu kao nešto neupitno čaga smo se svi držali i imao sam neki unutarnji osjećaj da kada bi se počeo drugačije ponašati, sve bi se urušilo. Nestalo bi onog blaženog sklada, koji se mogao doslovce osjetiti i udahnuti ulaskom u naš dom. Stoga sam, kao sasvim normalno, prihvatio nepisani ''ugovor'' da pitam roditelje kada sam želio izaći s društvom na nogomet ili bilo kuda i da im kažem za koliko ću se vremena otprilike vratiti.
Moj otac je bio automehaničar i imao je lijepu veliku radionicu. Tako sam i ja završio četvreogodišnju školu za automehaničara. Zavolio sam posao i danas radim zajedno s ocem. Sviđa mi se što ima potpuno povjerenje u mene i kada nema njega ja ga u svemu mogu zamijeniti.
Moj prijatelj iz osnovne škole također je upisao neku zanatsku školu, ali nije završio niti jedan razred. Bez posla i bez novaca prvi puta je od svoga oca čuo savjet:' Sine, dovoljno si odrastao, snađi se kako znaš.' Počeo se snalaziti na način da je završio u popravnom domu za maloljetnike.'
Koliko ima sličnih priča i sudbina, koje uz neke varijacije i specifičnosti imaju gotovo identičan epilog.
Sloboda, krivo shvaćena sloboda, odgovorna sloboda... Toliko poznate teme kao i plodovi koje one donose, pa ipak u školi života bira se ono loše, pogubno, a sve zbog nezrelosti i nemogućnosti da se unaprijed predvide posljedice.
Postoje ozbiljni ljudi, koji vrlo ozbiljno tvrde kako postoji sustav pomno razrađene strategije svjetskih moćnika po kojemu se putem školstva i odgoja mladih stvara jedno novo robovlasničko društvo. Doduše, ne prisilom zakona, nego upravo suprotno; veličanjem neodgovorne slobode, koja ide do idolopoklonstva svim mogućim strastima koje, posebno mladog čovjeka, zarobljuju do te mjere da postaje ovisnik prikladan za manipulaciju i iskorištavanje svake vrste.
Mediji, koji su u to aktivno uključeni, takva razmišljanja nazivaju paranoičnim.
Možda je ipak krivnja za takva ponašanja u samoj naravi čovjeka i njegovoj nezrelosti, kao i dijaboličkoj naravi onih koji tuđe slabosti znaju dobro i bez grižnje savjesti iskoristiti.
Takva ponašanja nisu od jučer. Ona prate sudbinu čovjekovu kroz svu povijest ljudskog roda.
Čuli smo poruku Božje mudrosti iz Knjige Sirahove: ''Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati.'' (Sir 15, 17). Jednostavno, potreban je napor pri izboru. Ono što nam se čini teškim i od čega zaziremo, to donosi blagoslov i sreću. ''Blaženi koji hode po Zakonu Gospodnjem.'' To je mudrost o kojoj pjeva današnji psalam. To je pjesma koja se ne mili onom animalnom, životinjskom u nama, ali je radost duše koja čezne za onim ''što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječe ne uđe... kako to apostol poručuje u današnjoj poslanici, ne samo nekadašnjim Korinčanima, nego i svima nama.
Isus u evanđelju ne ukida zakone i propise, nego im ulijeva novi duh. Onima koji su povjerovali i daju se voditi tim Duhom primaju od Boga objavu koja sve proniče iz dubine Božje. Amen.
Molitva vjernika
Sestre i braćo, Bog nam po Isusu nudi novi zakon, po kojemu nismo zatočenici robovanja, nego dionici plodova odgovorne slobode. Stoga mu uputimo svoje molitve.
1. Vodi svojim Duhom, Gospodine, Crkvu, da bude donositeljica prave radosti i sreće za sve ljude. – Molimo te.
2. Daj mudrosti pastirima Crkve, da vjerodostojno vode Božji narod u luku istine, pravednosti i mira. – Molimo te.
3. Nadahni svojim Duhom sav Božji narod, da vjerničkim srcem traže ''put neokaljan'' koji vodi blaženstvu vječnom. – Molimo te.
4. Oslobodi nas, Gospodine, zamamljivosti lažne slobode, koja vodi u propast. – Molimo te.
5. Budi okrijepa svima koji trpe, da prosvijetljeni Duhom upoznaju smisao trpljenja i blagoslov životnih križeva. – Molimo te.
6. Daj Duha zrelosti mladima da se odupru ponudama lažne slobode. – Molimo te.
7. Naše pokojne oslobodi tereta grijeha, da duše njihove ugledaju blaženstvo vječno. – Molimo te.
Primi naše molitve, Gospodine, i učvrsti u nama želju da te još dublje upoznamo i još vjernije slijedimo. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Post je objavljen 14.02.2014. u 09:21 sati.