Puno ljudi koji postanu roditelji imaju potrebu fotografski bilježiti sve značajnije trenutke u djetetovom životu, kako bi imali slike za uspomenu, i kako bi ih, ponosni na svoje potomstvo, pokazivali drugima. No da bi se dobilo fotografije vrijedne spomena, a ne tek gomilu nekakvih bezveznih "snapshota", nije dovoljno samo pritiskati okidač na mobitelu ili fotoaparatu, već je potrebno barem neko minimalno znanje o fotografiranju.
To naravno ne znači da bi svaki novopečeni roditelj morao nužno proći fotografsku školu; čak i potpune neznalice u fotografiji mogu svojim mobitelima napraviti sasvim solidne fotografije za obiteljski album, ako se pridržavaju nekoliko vrlo jednostavnih naputaka....
1.Biti što bliže. Fotografska maksima kaže da ako slika nije dovoljno dobra, fotograf nije dovoljno blizu. I to fizički, a ne zoomom. Zoom treba koristiti samo onda ako se fizički ne može približiti.
2. Napuniti kadar. Uhvatiti u kadar (samo) ono što je bitno, tj. ono što se želi zabilježiti. Npr. ako je to osmijeh, onda da djetetovo lice zauzima većinu kadra, a ne da slika prikazuje čitavo dijete i uz to npr. čitavu sobu ili dvorište. Ako je u pitanju igra, da samo djete ili djeca koja se igraju popune kadar. Nema previše smisla (ali što neki rade kada snimaju djecu) snimati široke kadrove koji uključuju i puno stvari koje su su za totalno nebitne.
3. Snimati djecu iz visine njihovih očiju. Većina roditelja radi klasičnu grešku da snimaju djecu stojećki, iz visine svojih očiju. Ono što time dobiju su uglavnom fotografije dječjih tjemena iz gornjeg rakursa, a koje često nemaju baš previše smisla. Ako se već ide snimati djecu, onda će fotografije biti puno bolje ako snimatelj čučne, sjedne na zemlju, ili barem nisko spusti mobitel/aparat.
4. Voditi računa o orjentaciji fotoaparata. Dobar dio ljudi koji nisu vični u fotografiji sve fotografije snimaju ili u vertikalnoj (portrait), ili u horizontalnoj orjentaciji (landscape); prva je uglavnom ako snimaju mobitelom, druga ako koriste fotoaparat. Umjesto da vode računa u tome što snimaju i čime žele popuniti kadar, pa shodno tome u odgovarajući položaj okrenu mobitel ili aparat...Uz to, ako se kojim slučajem mobitelom misli snimati video, vrlo je uputno mobitel okrenuti horizontalno! (objašnjenje zašto)
5. Predviđati trenutak. Naime djeca su s jedne strane jako zahvalan objekt snimanja jer pružaju puno mogućnosti za snimanje (igra, veselje i drugi slični trenuci), no s druge strane su i jako nepredvidiva. Poanta svakog snimanj je da se zabilježi neki zanimljivi trenutak, bio to neki izraz lica, il trenutak u igri (npr. napucavanje lopte ili slčino), no za to nekad treba dosta strpljenja. Često samo djelovi sekunde i sposobnost snimatelja da reagira odlučuju hoće li slika biti dobra ili bezvezna.
Uz to, još nekoliko bitnih napomena:
** U prvih 6 mjeseci djetetovog života obavezno izbjegavati bljeskalicu! Novorođenčad nema razvijene očne reflekse, te za njih svaki bljesak predstavlja šok, ponekad do mjere da izazove grčenje nalik na epileptični napad.
** Prije objavljivanja (npr na facebook ili nekom drugom servisu za objavu slika) treba obevezno napraviti selekciju slika. Izbrisati neuspješne fotke. U album staviti samo one koje se čine najboljima. Neki rade klasičnu grešku da snime gomilu gotovo identičnih fotografija (od kojih su možda realno samo jedna-dvije zanimljive), i onda ih bez ikakve selekcije sve potrpaju u album.
** I na kraju najbitnije - ne stavljati na internet fotografije koje se inače ne bi pokazivalo potpuno nepoznatim ljudima!
Post je objavljen 15.02.2014. u 00:01 sati.