Pregled posta

JOŠ O 4 FIKSNA ZNAKA

[O ovoj temi sam pisao u martu 2012. godine, i to dosta šturo, pa ovaj post predstavlja kratki rezime naknadno stečenih uvida.]

Dakle, u tom postu, napisanom prije dvije godine bilo je riječi o simbolici 4 elementa, a posebno o simbolici 4 tzv. fiksna znaka zodijaka, te o simbolici 4 evanđelista, odnosno figura čovjeka (Matej), lava (Marko), vola (Luka) i orla (Ivan). U vezi sa navedenim simbolima stoji i tarot karta XXI, 'Svijet'. Ona prikazuje djevojku sa dva štapa, okruženu vijencem, te kozmičkim četverstvom – tetramorfima, tj. figurama vola (ili bika), lava, orla i čovjeka (anđela). Iznenađujuća, i pretjerana, je za mene bila tvrdnja da ova karta simbolički prikazuje – ni manje ni više no - sintezu, ili pak totalitet manifestnog svijeta. No, proučavajući potom tekstove u vezi ovih simbola, i sam sam došao do zaključka da karta 'Svijet' sa svoja 4 simbola predstavlja upravo to. Koliko je meni poznato, o ovoj temi nije napisana nijedna knjiga (možda i griješim), no zato se mogu pronaći pasusi u raznim djelima iz područja religije, filozofije, astrologije i magije, koji o spomenutim simbolima govore.
U knjizi koju imam najduže, još od 1988., «Zvijezde govore» (M. Lončarić) jedno se malo poglavlje odnosi na sfingu. Baš to poglavlje, moram priznati, nije mi pobuđivalo pažnju, no ima nekoliko interesatnih podataka. Tu saznajemo da se sfinga sastoji od ljudske glave (znak Vodenjaka), poprsja bika (znak Bika), orlovih krila (znak Škorpiona) i stražnjeg dijela lavljeg trupa (znak Lava). Dakle, radi se o 4 ključna znaka Zodijaka, znakova u sredini godišnjih doba, u kojima ona doživljavaju vrhunac. Po svoj prilici se to odnosi i na duža vremenska razdoblja, na ere, pa možemo zaključiti da bi tako i era Vodenjaka mogla donijeti neki 'klimaks', nakon čega bi uslijedio neminovni pad u eri Jarca. Osim ove precesijske godine, postoji i, da tako kažem, 'galaktička' (kozmička) godina, u kojem Sunce prolazi kroz galaktički 'zodijak', i gdje se vjerovatno također izmjenjuju na sličan način ere, one malo duže, koje ne traju samo par hiljada godina, već milione godina. Lako je izračunati da je za prolazak kroz svaki galaktički 'znak' potrebno 20ak miliona godina (ako put kroz cijeli krug traje oko 250 mil. godina). I toliko traje svaka takva galaktička era. Do sada je Sunce obišlo galaktički 'zodijak' 20 puta, a računa se da će ga obići još barem 30ak puta, prije eksplozije u supernovu i potom gašenja i pretvaranja u bijelog patuljka. Što se astrologije tiče, svakako valja pretpostaviti da postoje dva galaktička križa, onaj kardinalni, s kojima počinju velike ere u historiji planete, i fiksni, koji označava vrhunce ili klimakse tih era. Kao što sam već pisao u novembru 2011. godine, te ere traju oko 60 miliona godina. (Ovu posljednju geolozi su nazvali 'kenozoik', i ona se nalazi pri kraju.) Za to vrijeme sunce obiđe oko četvrtine galaktičkog 'zodijaka'. Za ovaj zodijak, naravno, nisu bitne planete, već konstelacije i tzv. fiksne zvijezde, s kojima naša planeta dolazi u kutne odnose

SIMBOLIKA 4 FIGURE U DREVNOJ MITOLOGIJI
Gdje je početak simbolike 4 astrološka znaka, ili 4 figure? Prvi put se s njom susrećemo u knjizi proroka Ezekijela, nastaloj u 6. stoljeću pr.n.e. 1.10. «A lice bijaše u sve četiri lice čovječije i lice lavovo s desne strane, a s lijeve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri.» (Knjiga proroka Ezekiela). Pošto Ezekiel u to vrijeme bijaše «svećenik u zemlji Haldejskoj», kako veli Biblija, za pretpostaviti je da ta tradicija potiče od Babilonaca i Kaldejaca. Figure, jasno, odražavaju nebeske konstelacije, koje ujedno znače i astralna božanstva.
Nebeskog bika su Babilonci već poznavali. u epu o Gilgamešu se spominje konflikt sa boginjom Ištar, pri čemu je nebeski bik bio ubijen. U istom epu se pojavljuje čovjek-škorpion, koji čuva vrata Sunca i napada Gilgameša. Babilonska legenda također govori o Merodahu, prvobitno beznačajnom božanstvu, koji se bori sa Tiavat, božicom mora. On vozi kočiju koju vuče krilati lav (otud simbol lava na nebu). Nakon što pobjeđuje Tiavat, od jednog dijela njenog tijela sačinjava vodeni pokrov neba – «nebeski ocean». Ekvivalent Vodenjaku bio bi možda Utnapištim (babilonski Noa), čovjek koji je postao besmrtan poput bogova, i jedini preživio potop.
U Egiptu također nalazimo božanstva koja mogu biti ekvivalenti spomenutih božanstava.
Tefnut je sestra boga Šua. Prikazuje se kao žena sa lavljom glavom, a ponekad i preuzima sasvim obličje lavice. Boginja Nut je često prikazivana sa vrčem vode na glavi (Vodenjak). Tijelo te boginje je izduženo i prekriva nebeski svod. Nut personificira nebeski ocean. Boginja Izida se prikazuje kao krava, te često ima nad glavom sunčev disk i kravlje rogove. Njen muž, bog Oziris doduše se ne prikazuje u obliku bika, no, ipak se jedno važno božanstvo, sveti bik Apis uobičajeno smatrao živom slikom boga Ozirisa. Horus je sin Ozirisa i Izide, također važno božanstvo. Pojavljuje se oslikan sa glavom sokola, što je ekvivalent orla (odnosi se na znak Škorpiona). Horus je nebeski sokol, gospodar neba.
Grčka je u svojem božanskom panteonu bila donekle bliska Perziji i Egiptu. Spomenute 4 figure pojavljuju se u grčkoj mitologiji, također. Npr. bik se u mitu pretvara u bika te zavodi božicu Evropu, pri branju cvijeća. Europa kiti cvijećem bikove rogove, kao simbol proljeća. Heraklo u drugom mitu ubija nemejskog lava, što je jedno od njegovih 12 djela kao 'solarnog heroja'. Uvrijeđena božica Hera stvalja lava na nebo. Škorpion se javlja u mitu o Faetonu (koji se uplašio škorpiona pri vožnji sunčevih kola), a također i o Orionu, gorostasnom lovcu. Kad je Orion pokušao dostići božicu lova Artemidu, ugrizao ga je škorpion. Deukalion je pandan Utnapištimu i Noi (znak Vodenjaka). On se jedini spasio (sa ženom Pirom) iz općeg potopa. Oni su za sobom bacali «kosti velike majke», odnosno kamene zemlje, iz čega je poniknuo novi rod.
U vrijeme ere Bika, koja je po nekima trajala između 45. i 24. stoljeća, sunce je o proljećnom ekvinociju bilo u centru te konstelacije. Sunce je o ekvinociju bilo u blizini zvijezde Aldebaran, najsjajnije zvijezde konstelacije Bika. O ljetnom solsticiju bilo je blizu Regulusa, najblistavije zvijezde Lava, o jesenskom ekvinociju blizu Antares, najsjajnije zvijezde Škorpiona te o zimskom solsticiju blizu Fomalhauta, najsjajnije zvijezde Vodonoše. Ove četiri zvijezde su su do nas dospjele pod imenima 'Kraljevskih zvijezda'. Kroz antiku i Srednji vijek na nebu su sačinjavali tzv. 'fiksni križ'. Danas je samo Regulus u Lavu (na samom kraju), dok su ostale Kraljevske zvijezde zbog precesije prešle u naredne znakove.

ANTIČKI KRŠĆANSKI AUTORI I AGRIPPA
Od antičkih autora, znakove-simbole bika, lava, orla i čovjeka spominju u svojim djelima Irenej, Klement Aleksandrijski, te Pseudo-Dionizije Areopagit. Irenej navodi u djelu «Protiv hereze» Otk 4:7, u kojem se spominju 4 životinje. On te životinje uspoređuje sa kerubimom (biće koje je srodno sfingi po simbolici), koji imaju 4 lica, ali također i sa značajkama Božjeg sina. Lav prema Ireneju simbolizira Njegov snažan rad, vodstvo i kraljevsku snagu. Tele (za razliku od Ezekielovog vola) znači njegovu žrtvu i svećenički red; orao dar svetog Duha koji lebdi nad Crkvom, dok čovjek jasno označava njegov dolazak u ljudskom obličju.
Klement Aleksandrijski u 7. poglavlju svoje knjige «Stromata» opisuje egipatske simbole i «enigme svetih stvari». On veli da Egipćani nisu povjeravali svoje misterije svima, već samo izabranima, iz vladarskog i svećeničkog staleža. Govoreći o životinjama kao religijskim simbolima, koji su bili vrlo izraziti u egipatskoj religiji, on spominje, između ostalog, lava, vola i sokola (ekvivalent orla). Lav je po njemu simbol moći i junaštva, vol same zemlje, te poljodjelstva i hrane. Sokola jednostavno naziva simbolom Boga. Sfinga po njemu označava kombinaciju snage i inteligencije, pošto ima tijelo lava i lice čovjeka
Treći kršćanski autor, Pseudo-Dionizije Areopagit, spominje navedene simbole u svojem djelu «Mistična teologija». Što predstavljaju obličja lava, vola, orla?, pita se Pseudo-Dionizije i odgovara: «Forma lava mora se smatrati onom koja određuje njihovu moć suverenosti, snage i neukrotivosti, te strastvenog stremljenja uvis sa svom snagom, prema najskrovitijem, neizrecivom, misterioznom Božanskom jedinstvu... i mistično skromnom prikrivanju puta koji vodi do božanskog jedinstva kroz Božansku iluminaciju.» Lik bika za njega označava jakost i vitalnost i otvaranje intelektualnih brazdi za primanje kiše koja oplođuje; rogovi predstavljaju stražarsku i neosvojivu snagu. Forma orla označava visoko lebdenje i brzinu i lakoću leta. Također orla krase odlike oštrog vida i snage pronicanja pogledom, snage direktnog gledanja u sjaj Božanskog Sunca.
Na samom kraju antičkog perioda, još se na simboliku 4 životinje osvrće papa Grgur Veliki, a potom, po mom mišljenju, ovo naučavanje pada u zaborav, ili tačnije postaje baštinom isključivo tajnih ezoteričnih krugova unutar kršćanstva, kao što su unutrašnji prsteni redova poput benediktinskog i drugih. Papa u svojoj Homiliji o Ezekijelu prispodobljuje 4 figure sa 4 evanđelista. Matej se pravo prikazuje kao čovječja figura, zbog čovječje prirode Isusa; Marko kao lav iz razloga vikanja u pustinji; Luka kao tele, zato jer se kreće poput žrtve; Ivana simbolizira Orao jer on počinje sa božanstvenošću Riječi. Kao i Irenej, papa Grgur uzima tele za simbol mjesto vola, jasno zbog žrtvovanja Krista.

Od autora Srednjeg vijeka i renesanse simboliku 4 životinje donosi samo (koliko je meni poznato) Agrippa od Nettesheima, u svojoj «Okultnoj filozofiji». Kao autoriteta on navodi Platona, koji je u svojoj knjizi «Zakoni» odredio da se mora odavati počast svetim slikama i statuama bogova, «zato što oni predstavljaju bogove». On se zapravo osvrće vrlo kratko, tek u jednoj rečenici, samo navodi kako forme Lava, Vola, Orla i čovjeka označavaju evanđeliste, koji se mogu naći u Otkrivenju i drugim mjestima u sv. Pismu. Ove stvari, veli on, upućuju na otkrivenja i snove, i stoga se zovu svetim slikama, a postoje i sveti rituali i svete observancije, koje su bile stvorene za štovanje bogova i religije.

ELIPHAS LEVI O SIMBOLICI 4 ŽIVOTINJE
Pored svećeničkih redova, ezoterično znanje su također baštinili neki seminari, poput onog pri crkvi sv. Sulpicija u Parizu. Upravo taj seminar pohađao je Eliphas Levi, poznati mistični filozof iz 19. stoljeća. U «Da Vincijevu kodu» Dan Brown veli: «Sjemenište pri crkvi imalo je dugu historiju neortodoksnosti i bilo je sastajalište brojnih tajnih društava». Tako je u 17. stoljeću bilo osnovano Društvo sv. Sulpicija, te Družba sv. Sakramenta. U nešto novije vrijeme pod okriljem navedene pariške crkve pojavila se organizacija pod nazivom Katolički modernistički pokret. Svojim djelovanjem zamjerili su se ortodoksnim krugovima u katoličkoj crkvi, na kraju i Rimu, pa je papa Pio X bio javno osudio moderniste.
Eliphas Levi je francuski mistični filozof iz 19. stoljeća, značajan po tome što je vratio u filozofiju pojam 'astralnog svjetla', koji je bio pod različitim nazivima poznat još od helenizma. On je na neki način baštinio znanja Agrippe i Paracelsusa, znanja koje nije bilo nestalo u periodu od nekih tri stoljeća, već je samo, kao što je rečeno, bilo potisnuto u ezoterične krugove.
Interesantno je da su neke od ključnih premisa njegove doktrine vezane upravo uz simboliku 4 životinje, ili drugim riječima, 4 fiksna znaka zodijaka. Tako u knjizi «Le clefs des grandes mysteres» veli: «Znati, smjeti, htjeti i šutjeti su četiri ezoterne šifre koje korespondiraju sa četiri slova Tetragramtona i četiri hijeroglifne forme sfinge. Znati – to je ljudska glava; smjeti – to su ralje lava; htjeti – to su moćna pleća bika; šutjeti – to su mistična krila orla.» Dakako da ovaj navod asocira na tajna društva, koja su znanja stoljećima čuvala od običnih smrtnika. (Danas, iako su ta znanja zbog izuma interneta tehnički dostupna baš svakome, i dalje ostaju ezoterna zbog toga što ih mogu recipirati na ispravan način samo oni 'odabrani'.)
U knjizi «Dogma et rituel» Levi veli da postoji princip, koji on naziva 'Velika arkana' (tj. Velika tajna). Velika ili univerzalna arkana je finalna i vječna tajna transcedentne inicijacije. U tarotu je predstavljena nagom djevojkom, koja dodiruje zemlju jednom nogom, ima magnetični štap u svakoj ruci, i čini se kao da trči u vijencu koji drže anđeo, orao, bik i lav. Ona je ekvivalent Ezekielovog kerubima, ali također i hindu simbola božice Adonari (etimološka sličnost sa Adonai - jevrejski naziv za boga). Shvaćanje ove figure, po mišljenju Eliphasa Levija, je ključ svih okultnih [ili mističnih] nauka.
Da li je ovo pretjerana tvrdnja ili ne? Ezoterični pisac iz 19. stoljeća Hargrave Jennings u svojem djelu «Rosicrucians, Their Rites and Mysteries» također četiri simbola poistovjećuje sa četiri kerubima. On objašnjava kako oni označavaju četiri elementa (zemlja, vatra, voda. zrak), ili četiri kuta ili ugaone tačke Nižeg, Manifestiranog svijeta, ili Mikrokozmosa kabalista.

RJEČNIK SIMBOLA O 4 FIGURE-ZNAKA
Što o četiri figure-astrološka znaka kaže «Rječnik simbola»? Cirlotov «Diccionario de simbolos tradicionales» za bika veli da stoji u vezi sa simbolizmom astrološkog znaka Taurus (Bik). Ovaj kompleksni simbol po njemu je istovremeno simbol zemlje i majčinstva, te sa druge strane neba i oca. Prema tome, istovremeno predstavlja Ozirisa i Izidu. Već je ranije spomenuto da su ova božanstva bila povezana sa štovanjem kulta svetog bika i svete krave. Tako bik ima karakteristike i solarnog, i lunarnog božanstva (rogovi imaju oblik polumjeseca). Ezoterični pisac M. Eliade sugerira da bik predstavlja zapravo nebo koje oplođuje. Ovaj aspekt taođer dolazi do izražaja u mitu o Mitri, jer po njemu, iz tijela bika niču sve biljke, iz njegova sjemena sve životinje, isto tako. Bazična ideja da je bik snaga koja animira sve vrste je duboko ukorijenjena u mnogim mitovima, veli Cirlotov Rječnik.
Lav je peti astrološki znak zodijaka. Odgovara pojmovima solarne snage, volje, vatre i jasnom, penetrirajućem svjetlu. Lav kao životinja korespondira sa zlatom i suncem, te sunčanim božanstvima, poput Mitre. Lav kao što je poznato predstavlja kralja životinja, simbolizira snagu i muški princip. Simbol je neprekidne borbe, solarnog svjetla, kraljevskog digniteta i pobjede.
Znak Škorpiona je osmi znak zodijaka. Njegova osnovna astrološka simbolika se odnosi na seksualnu funkciju, ali i na neminovnost smrti. Simbol škorpiona imao je od davnih vremena negativne konotacije, pa je stoga bio u heraldici supstituiran sa znakom orla. Za orla Cirlotov Rječnik veli da je ekvivalent u zraku lavu na zemlji. Orao je simbol visina, sunčanog duha i duhovnog principa uopće. Orao je ptica koja doseže najviše visine, puninu sunčanog svjetla pa se tako smatra bitno luminoznom. U kršćanstvu, orao igra ulogu vjesnika sa neba. Po Jeronimu, orao je simbol ascendencije i molitve. Pošto se smatralo da orao leti više negoli bilo koja druga ptica, smatran je prikladnom ekspresijom božanskog majesteta. Sposobnost leta i neočekivanog, iznenadnog obrušavanja, uzdizanja, ali i vladanja nad nižim snagama i njihovog uništavanja, esencijalna je karakteristika simbolike orla. [Simbolika orla i škorpiona, astrološki gledano, odnosi se na tzv. viši i niži tip (Iv 8:23). Vladar Škorpiona je Pluton, planeta transformacija. Osoba koja sublimira svoje niže nagone i spiritualno se razvije, transformira se shodno tome iz 'škorpiona' u 'orla'.]

Znak Vodenjaka je jedanaesti arhetipni znak zodijaka. Alegorično je predstavljen figurom čovjeka koji izlijeva vodu iz amfore. Cirlot veli da je u egipatskom zodijaku iz Dendere, vodenjak predstavljen sa dvije amfore [Na slici gore desno]. On u tom obliku nagovještava dualnu prirodu znaka: aktivnu i pasivnu, evolucijsku i involucijsku. (Znak se također dualno predstavlja pomoću dvije valovite linije.) U istočnoj i zapadnoj tradiciji znak je povezan sa arhetipom Potopa, koji simbolizira ne samo kraj fizičkog univerzuma, već i dovršenje bilo kojeg ciklusa, snagom destrukcije, koja razara sastavne komponente. Prema hinduističkoj tradiciji ovo predstavlja re-apsorbiranje u Jednost svih elemenata koji su se izvorno odvojili, kako bi vodili zasebne egzistencije. Međutim, svaki kraj nosi sjeme novog početka.
Pošto gornje tumačenje opet implicira neku negativnu simboliku, u krćanskoj heraldici Vodenjak je predstavljen figurom anđela. Prema Cirlotovom Rječniku, anđeo je simbol nevidljivih snaga, snaga koje ascendiraju i descendiraju između Izvora života i pojavnog svijeta. U alkemiji, anđeo simbolizira sublimaciju, ascendenciju spiritualnog principa.
Četiri figure-znaka jesu tetramorfi. Oni prikazuju princip četverstva, povezan sa konceptom situacije (kao što je trojstvo povezano sa principom aktivnosti) i intuitivnim osjećajem prostornog reda. Radi se dakle o istinskoj ekspresiji jedne drevne i univerzalne ideje, pa je tako isto i sa kršćanskim tetramorfima, kao simbolima evanđelista. U ezoteričnoj misli, kako navodi Cirlot, četiri bića se interpretiraju na slijedeći način: orao je zrak, inteligencija, akcija; lav je vatra, snaga, pokret; vol je zemlja, rad, strpljenje, žrtvovanje; krilati čovjek (anđeo) – intuitivno znanje i istina.

Kad gledamo sliku sa četiri figure na tarot karti broj 21, možemo doći i do zaključka da bi ona mogla predstavljati neke kružne procese, koji se dešavaju u prirodi, ali koje može i čovjek svojim djelovanjem proizvesti. Tako može npr. asocirati i na alkemijske procese. Manly Palmer Hall, u djelu «Secret Teachings of All Ages» pridružuje svakom od četiri znaka jedan stadij – Bik – zgrušavanje;
Lav – sažimanje; Škorpion – separacija; Vodenjak – multiplikacija. Ovaj proces asocira onda i na pretvorbu elemenata, iz jednog u drugi. Ako krenemo od Vodenjaka kao najvišeg stadija, to bi bilo – pretvorba zraka u vodu, vode u vatru i vatre u zemlju. Interesantno je da su već drevni ezoteričari uspjeli naći ovu vezu, kako navodi autor Robert Temple u knjizi «Kristalno sunce». Dio njihovih misterija govorio je o vatri koja dolazi iz vode – naizgled nemoguća, kontradiktorna stvar. Vatra i voda su oduvijek bile smatrane odvojenim elementima. No, činjenica je, da voda (u kristalnoj kugli) može skupiti zrake svjetlosti, koje se onda mogu fokusirati na neki predmet u prirodi i tako proizvesti vatru, koja stvar pretvara u prah, što predstavlja oblik zemlje.
Dakle, postavlja se pitanje, nisu li simboli četiriju bića nešto više od puke apstrakcije, i mogu li se odnositi na stvarne fizičke procese u materijalnom svijetu?

4 SIMBOLA-ELEMENTA I MODERNA FIZIKA
Jedan od najvećih modernih autora sa područja astrologije, Stephen Arroyo, u svojoj knjizi «Astrology, Psychology and 4 Elements» donosi neke interesantne hipoteze, po kojima se razlikuje od većine drugih savremenih autora. Većina astrologa previdjela je osnovne temelje astrologije, tvrdi on. Ključna riječ je – energija, i sav fizički i mentalni život jesu njena manifestacija. Sa rođenjem i prvim udahom ljudski organizam počinje izmjenjivati energiju sa univerzumom, započinje sa svojim vlastitim ritmom života – ustanovljava svoju individualnu 'frekvenciju' u skladu sa energijama kosmosa. Fiksni znaci, po Arroyu predstavljaju centripetalnu energiju; energiju koja zrači prema unutra, prema jezgri. Njihova se energija koristi za kreativnu djelatnost i duhovni razvoj. Arroyo veli da se slaže sa Charlesom Carterom u pogledu 4 elementa – oni nisu samo puki simboli ni apstraktni koncepti, već prije vitalne snage od kojih je sačinjena kompletna kreacija percipirana pomoću fizičkih osjeta.

Prije 10ak godina Bernard Gospodinović iz CID-Nove poslao mi je kompakt disk sa knjigama, od kojih sam neke otkrio tek nedavno, (u skrivenim folderima, u zip-formi) tražeći nešto drugo (serendipity). Tako sam neočekivano tu naišao na knjigu meni nepoznatog autora Hugha Crosthwaite-a « dugačkog naslova «A Handbook of Mythology, Sacred Practices, Electrical Phenomena, and their Linguistic Connections in the Ancient Mediterranean World». Autor donosi u njoj začudnu i originalnu hipotezu, da mitovi, kao i običaji (i ponašanje) drevnih žitelja Grčke, Italije, Palestine i drugih mjesta otkrivaju univerzalni interes za elektricitet, u komunikaciji raznih naroda, vidljiv iz njihova jezika, mitova i ponšanja. I dok mi neke njegove teze djeluju prilično nategnuto, da ne kažem fantastično, druge mi opet imaju priličnu dozu vjerodostojnosti. Znači, mislim da je autor malo pretjerao u svojem traženju veza, što onda naravno ne znači da nema nikakove veze mitologija sa elektricitetom.
Da su već drevni narodi poznavali elektricitet, neosporna je činjenica; onaj pojedinih predmeta nađenih u prirodi, (pr. jantar – njegov grčki naziv je – elektron), kao i električno pražnjenje u atmosferi – munja (na Zeusovom skiptru je orao, simbol u uskoj vezi s munjom, koja predstavlja vrhovnu moć boga i prirodu demiurga) . Stanovnicima polarnih predjela bila je poznata i svjetlost elektromagnetnog porijekla – aurora. Crosthwaite u svojem djelu smatra da su recimo sa elektricitetom morali biti povezani neki efekti iz grčkih orakula, ali i jevrejske religije, poput recimo zavjetnog kovčega ili Mojsijevog štapa. Također su sa elektricitetom morali biti povezani neki efekti vezani uz egipatsku religiju i piramide. Egipćani su svakako poznavali elektricitet, no neki moderni istraživači (pr. Christopher Dunn) idu korak dalje, pa pretpostavljaju da su piramide predstavljale ustvari jednu drevnu vrstu (hidrogenske) elektrane. Smatra se da su untrašnje prostorije Velike piramide generirale električnu energiju. Dio sistema činile su monolitne granitne grede, smještene tačno iznad Kraljeve odaje. Voda je bila izvor energije, i katalitičkim procesom se rastvarala na kisik i vodik u kontroliranoj implozijskoj reakciji. Vrlo važna komponenta sistema bio je kristal kvarca (asuanski granit sadrži veliki procent ovog kristala). Kristal kvarca sam ne stvara energiju, no zato služi kao transformator. Ne samo granitni sanduk, već i cijela Kraljeva odaja predstavljala je jedan veliki transfomator električne energije.
Istraživač John DeSalvo je na osnovu sličnog volumena kamenog sanduka u Kraljevoj odaji i Zavjetnog kovčega zaključio da među njima naprosto mora postojati neka korelacija, imamo li na umu da su svećenici Izraela sticali svoja znanja od egipatskih (Dj 7:22). Kovčeg saveza mogao je predstavljati jednu vrstu drevnog kondenzatora električne energije, u stanju da proizvede efekt električnog pražnjenja. Jevrejska riječ 'nachush' znači bakar (provodnik el. energije), a vrlo slična riječ oznčava proricanje, nachash. Ranije navedeni autor Crosthwaite smatra također da je kovčeg bio bazično skupljač el. naboja, sa poklopcem koja su podržavala dvije figure kerubima. Kerubimi su bili uzemljeni, u el. kontaktu sa zemljom. Između njih bio je štap, koji je skupljao atmosferski naboj. Visoki svećenik je vjerovatno kontrolirao mehanizam koji je omogućavao kontrolu pozicije štapa kako bi se podešavao prikaz i zvuk kovčega, veli Crosthwaite.

ZODIJAČKI KRUG I STRUJNI KRUG
Zodijak u modernom smislu predstavlja krug podijeljen na 12 polja, po 30°. Međutim, izvorni, najstariji zodijak sastojao se od 8 polja, po 45 stepeni svaki. Potiče još iz pred-hinduističke kulture (Mohenjo-Daro), iz 3. milenija prije nove ere. Postoje očite paralele između ta dva zodijaka, i u nazivima znakova, i u podjeli. I moderni, dodekanarni zodijak sarži u sebi kardinalni (povezuje znakove na početku godišnjih doba) i fiksni (povezuje znakove u sredini godišnjih doba) križ. Taj proto-hinduistički zodijak se dakle sastojao samo od kardinalnog i fiksnog križa. Osi svakog znaka prema tome zajedno tvore osmokraki križ, ili zvijezdu. Ovaj simbol može se vidjeti na/u mnogim kršćanskim sakralnim građevinama. Najočitiji je vjerovatno na trgu sv. Petra u Vatikanu. Unutarnji (mali) krug sadrži samo 4-kraki fiksni križ, dok vanjski (veći) krug sadrži 8-kraki križ. Obelisk u centru predstavlja Sunce, pa je sličnost sa zodijačkim krugom više negoli očita.

Začudo, sličnost sa zodijakom, fiksnim i kardinalnim križem pokazuje i nacrt (odnosno patent) Teslinog EM motora iz 1889. godine. Električni motor, kao što je poznato, sastoji se od nepokretnog (fiksnog) dijela, koji se naziva stator, te pokretnog dijela, odnosno rotora. Tesla je smatrao da je električna struja zapravo kompleksna kombinacija etera i elektrona, a da su elektroni izbijeni snažnim magnetskim uticajem. Eter predstavlja jedan vid suptilne energije, a generira ge i naš solarni sistem, koji se na neki način također sastoji od fiksnih i rotirajućih dijelova. Eto analogije.

Da se vratimo opet u piramidu. Već je ranije bilo rečeno da su drevne egipatske piramide bile generatori električne energije. Postavlja se pitanje, da li su i male piramide, od drva, plastike i kartona, također neki generatori električne energije? Pošto je riječ o dielektricima, odnosno materijalima koji ne provode električnu struju, koji su drugim riječima izolatori, netko bi mogao reći da je to – besmislica. Pa se tako ni ne bi odlučio da napravi mali eksperiment. No, suprotno očekivanjima, ukoliko stavimo ispražnjenu malu bateriju od 1,5 V ispod piramide ona će se u dovoljno velikoj mjeri napuniti da npr. tjera zidni sat mjesecima, isto tako i daljinski upravljač od TV-a. Za neke malo veće potrošače, kao radio-tranzistor i CD player, baterija neće dugo izdržati, no – dovoljno da pokaže kako se iz čistog zraka ('out of thin air') napunila (ipak) nekakvom količinom električne energije.

Energije (etera) u piramidi cirkuliraju spiralno od vrha piramide i onda prema dnu i prema obodu baze piramide. Energije se također kreću od polova od juga prema sjeveru (ako jednu stranu okrenemo prema sjeveru), ali također i dijagonalno od jugoistoka ka sjeverozapadu i od jugozapada ka sjeveroistoku. I opet imamo 8-kraki križ, sastavljen od kardinalnog i fiksnog križa.

Broj 8 svakako asocira na oktavu – prema nekim modernim autorima sa područja prirodnih nauka to je vrlo bitan termin za tumačenje djelovanja energija u univerzumu. Svo je valno gibanje izraženo s pomoću 8 tonova, veli Walter Russell, pionir teorije o električnom univerzumu. Puls univerzuma, počinje od 0, u spirali kreće od minimuma do maximuma i natrag ka 0, pomoću 4 nasuprotna para koja sačinjavaju akciju i reakciju. Pošto je srednji par prividno sam, oktava se uobičajeno prikazuje kao sedam, kao septima. Tonovi su multiplicirani i dividirani presijom svjetla, oprostoreni ritmički i matematički precizno na svakoj oktavi gibanja. Zakon koji se aplicira na jedan efekt gibanja odnosi se na sva, bilo da se radi o zvučnom valu, električnoj struji, spektru boja ili oktavama u tablici kemijskih elemenata


Post je objavljen 12.02.2014. u 17:55 sati.