Na čelu kap spoznaje,
u tami tišine prolijeću snovi
zaustavljaju se na grudima i čekaju.
Pokušat ću jutros
podijeliti ovaj globus
na dvije mirne polovice,
pokušat ću u taj krug nekruga
unijeti svjetlo koje dolazi
iz moje male sobe.
Odmorila bih srce,
pružila mu mir,
naučila bih govor ptica
i simbole glasnika sudbine.
Govoriš mi da si moj,
te zlatne riječi zavađaju me,
odnose misli iza dubine
tvojih plavih očiju,
iz tebe slatko vino progovara,
a ispod praznog neba
samo tvoje prepuno srce čeka
objavu sudbinskog sna.
I dok se tama
bezglavo baca prema dnu rijeke,
a iz amplitude drhtaja
progovara znak ljubavi,
pred mojim anđelom sam iskrena,
nepoznati val života
doveo te k meni,
a mene k tebi.
Pod mojim koracima
ostaju isprekidani tragovi,
a slijedeći ih
zalutao si u bršljanov nemir,
prihvatio si ovaj mali dom kao svoj,
a tamo gdje si živio
ne nalaziš više dom,
jer još uvijek iz pretkomore srca
čujem tihi glas kao upozorenje.
Zvijezde su mi ostavile zapis neba,
u sjećanju slijedim stare poruke,
tonem u nemir
i odlazim u novi dan
... što mogu tiše...
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.