..nisam se javljala, nije bilo lijepih stvari..
..dani kapaju kao kisa..
Ili cu bolje reci pljuste..teku i odlaze u nepovrat..
Malo sam porazgovarala sama sa sobom i odlucila zivjeti SAD. Ne toliko groznicavo razmisjati o danima starosti koji neumojivo stizu, vec zaboraviti na to, koliko je moguce..
Je,da, niste krivo procitali, istina je, ja sa svoje nepune 42 razmisljam o starosti.
Ma ne, nije to pesimizam, nego, jednostavno je tako. Kako znam da ne mogu racunati niti na koja osim na sebe samu (ok, to se MOZDA promjeni-a,ha, koje pozitivno razmisjanje, napredujem
) tako mi je uvijek tamo negdje u krajicku mozga upaljen alarm da trebam misliti sto ce biti kasnije, hocu li imati od cega zivjeti..itd,itd...
Rezultat toga, je, neuzivanje u sadasnjosti!!!!
Samo rad,rad i puko prezivjavanje iz dana u dan su mi na pameti!!!!
Stalno neki strah od sta ce biti sutra,tako da ni nemam kad vidjeti sta je uopce danas!
Gdje sam bila?
Sto sam radila?
I opet GDJE sam bila?
Odlucila sam, umjesto nerviranja i strahovanja, razmisjati o tome KADA cu i GDJE na more ove godine!
Je, odlazak na more i godisnji je meni luxuz vec dvije godine za redom.
Ovaj bih puta mogla malo samu sebe iznenaditi, zar ne?
I tako..ja sanjarim..
Malo po malo..
Mic po mic..
Ali i to je bolje nego ne sanjariti uopce kako sam do sada radila
Zato..ove godine, malisha i ja IDEMO NA MORE!!!!<\
/font>

Post je objavljen 11.02.2014. u 21:31 sati.