Neki čudni periodi u mom životu. Radim još svoju s. Posao koji volim, ali s mjerom. Posao s ljudima nikad nje lak.
Jeli vrijeme da se zaustavim?
Neću zamarati. Nije važno. Posve drugi interesi vode me u konačno oblikovanje sebe kao čovječice, jedinke u masi. Zamislimo da smo uistinu životinjske prirode. Životinje koje žive kratko, ali drži ne daj netko se sjetio da nam da i razum.
Nije lako s razumom. Neda disati. Pjesnici bi našli prave izraze. Poetske, nekad izmišljene koje poslije uđu u rječnik i pravopis i obogate čovječanstvo. Riječi kao iluzija.
Što bi bila iluzija? Klaić: iludere – igrati se, titrati se, varati, ali i psihološki: obmana osjećaja izazvana iznakaženim primanjem utisaka iz stvarnosti. U prenesenom smislu: neosnovana nada, neostvariva mašta, tlapnja, samoobmana, privid, prividnost, varka, zavaravanje, prevara, uobraženje, umišljanje, utvara, opsjena.
Svi mi živimo iluziju.
Ne znam kako drugi, ali ja sam svjesna iluzija u mom životu.
Dva moja prijatelja bila su petnaestak dana u Parizu. Vratili su i jedan od njih priča doživljaje. Oprosti, kaže drugi, jesmo li mi bili u istom gradu.
Nisu se razdvajali, ali svaki od njih je imao drugi događaj viđenoga.
Rašomon, jedan od meni skoro najdražih filmova, upravo govori o tome. Zašto je to tako?
Ustroj svijeta i života da nitko nije posve u pravu.
To naročito osjećam u struci. Svojevremeno dok sam bila u nekakvoj funkciji u mojoj/našoj komori pokušavala sam 'savjetovati' određene stvari koje su mi se činile dobrim za struku. Radili su to i drugi, ali kao rogovi u vreći toliki skup svojom glavom mislećih ljudi rijetko bi se kad s bilo čim složio. A demokracija i svi njeni postupci: glasanje, susreti, dogovori , bila je tako spora u onim vremenima koja su jurila i žurila. Gazila nas koji smo misli da postupamo ispravno , a nekako se pokazalo da smo uistinu bila grupa entuzijasta, da smo izdržali mandat neki i pola mandata, na kraju smo svi odustali.
Odustali smo. Susrećemo se po večerama. Tu i tamo. Ja sam najmanje prisutna. Gubim bitku sa svojim entuzijazmom. Bar u tom pogledu prakse. Ostalo… pokušavam raditi na sebi, a to ni najmanje nije lako. Tu su iluzije još opasnije. Nadam se da ću ih bar donekle izbjeći.
Evo veselijeg života i ljubavi: