Pregled posta

'55 lakih komada'

Eto i ja se dokopah '55 lakih komada' autora Darka Milošića, poznatijeg u blogosferi kao 'gospon profesor'. Kao uporni pas tragač gotovo sam svakodnevno, otkako čuh da je knjiga izašla, otvarao na Internetu portal Gradske knjižnice u Čakovcu da vidim da li se pojavila knjiga. Na dan kad je na blogu 'gospon profesor' izašla recenzija knjige Borisa Postnikova otvorio sam ga po ne znam koji put i gle, na popisu se pojavila spomenuta knjiga. Toliko sam uranio da je još nisu ni uveli u registar već samo podatke o knjizi. Odmah dohvatih mobitel koji mi je stalno pri ruci, nazvah knjižnicu i rezervirah knjigu.

Započevši čitanjem prvog 'lakog komada' brzopleto sam knjigu smjestio u kategoriju knjiga za koje mislim da bi ih i sam bio u stanju napisati ali ako i pokušam vidim redovito da to baš i nije tako lako. Nakon što sam u jednom dahu 'obradio' prvih '8 lakih komada' (satirični tekstovi) i započeo s prvim iz grupe od '11 lakih komada' koje je autor stavio pod zajednički naslov „kritike i recenzije“, uvidio sam da je prvi utisak skroz pogrešan. Možebitno bi mi to moglo uspjeti, kad bi se „jako“ potrudio, u kategoriji satiričnih tekstova. No kad je u pitanju područje kritike i recenzije ('11 lakih komada') i fenomenoloških tekstova ('33 lakih komada') sigurno bi moji tekstovi, kad bih ih i napisao, bili čisti 'mućak' jer za takvo pisanje treba nešto i znati i mnogo toga pročitati, a nadasve pamtiti. A tu 'gospon profesoru' nisam ni do koljena.

Na kraju balade, čitaj knjige, dano je '3 lakih komada' (nažalost samo tri) iz domene putopisnih tekstova. Ne mogu reći da nisam i sam putovao (primjerice jedanaest talijanskih gradova u sedam dana) ipak teško da bih o tome mogao napisati i jednog slovca. Naime, na tim sam putovanjima bio sa sinom, pače zbog njega sam i išao. I dok je on, zalijepivši se uz vodiča gutao svaku njegovu riječ, ja sam sjedio u hladovini palmi ili naranči uz 'pivce za živce'. Priznajem sad mi je pomalo žao čitajući utiske 'g.p.' Da sam bio pažljiviji možda bi i ja sada na blogu mogao napisati nekoliko 'lakih komada' na tu temu. Utjeha mi je da sam tim putovanjima ucijepio sinu želju za putovanjem.

Unatoč i usprkos zavodljivom naslovu '55 lakih komada' upozorio bih prosječnog čitatelja (u koje ubrajam i sebe) da pojedini komadi nisu „lagani kao perce“. Za njihovo čitanje treba strpljenja, koncentracije i i ponešto znanja iz područja o kojem autor piše. Ne pišem ovo da potencijalnog čitatelja otpravim od čitanja, već da ga pripremim da će se za 'osvajanje' ponekog 'lakog komada' morati potruditi. Ovo se prvenstveno odnosi na 'komade' iz područja kritike i recenzije. Osobno mi je bilo olakšano praćenje nekih od tih tekstova obzirom da sam, upravo zahvaljujući autorovim preporukama, neke od recenziranih knjiga pročitao.

Nije na odmet, a kao potvrda da su tekstovi izrazito zanimljivi, spomenuti činjenicu da sam, prateći blog/ove 'gospon profesor' od u knjizi objavljena '55 laka komada', već pročitao njih 47 (imam inače u mom računalu spremljeno preko 120 tekstova 'gospona profesora'). No to mi nije smetalo da u ponovnom čitanju jednako uživam u piščevim 'jezičnim bravurama' u opisivanju 'lakih komada'. Možda čak i više nego čitajući ih sa ekrana 'lapetopa', jer ne zaboravimo: čitati sam naučio ipak buljeći u listove papira a ne u ekran. A što se nauči u mladosti uvijek je ljepše nego što se spozna u starosti. Možebitno i zato što sam tada bio mlad.

Zato onima koji ne prate redovito tekstove 'gospon profesora' na Internetu toplo preporučujem knjigu u uvjerenju da će te, ako je započnete čitati, teško stati prije nego stignete do posljednje riječi, posljednje točke (ipak preporučujem čitanje s pauzama). Uostalom i sam bi je kupio, ali sam umirovljenik pa mi je svaka kuna dragocjena. No još važnije: imam toliko knjiga da ih više i nemam kamo spremati. Kad 'roknem' (riječi V. Devidea) ionako će to sve najvjerojatnije završiti u reciklažnom dvorištu. A taj dan i nije baš jako daleko, a ima se još toliko knjiga za pročitati .

Ah, da. Na kraju želim zahvaliti autoru što mi ovakvim tekstovima, koje pročitah u knjizi, koje sam čitao i koje ću, siguran sam, još čitati na Internetu (a možebitno i u nekoj novoj knjizi nazvanoj recimo '55 teških komada' ), proširuje horizonte znanja, podsjećajući da uvijek treba misliti svojom glavom („što danas – možda je oduvijek tako? – nije naročito popularna aktivnost“, citat iz eseja „Možemo li bez mitova“). I to radi na blizak način načinu kako su to u gimnazijskim danima uspješno radili moja profesorica hrvatskog jezika B.P. (upravo je 18. ovog mjeseca prva godišnjica njezine smrti) i profesor povijesti (nažalost samo jedan, posljednji razred) N.D.

P.S. Ne mogu a da se u ovoj 'pripombi' ne osvrnem na jedan 'propust' autora. U već spomenutom eseju „Možemo li bez mitova“ on uz navođenje tumačenja riječi – mit - iz enciklopedija, navodi i niz uobičajenih mitova kao što su: mitovi o seksu u zreloj dobi, mitovi o maskari, mitovi o razvodu, mit o Jacku Trbosjeku, etc., etc. Po mom mnijenju izostavio je jedan zaista važan mit (barem za dobar dio građana Lijepe naše): „Mit i legenda o ulasku u EU“ koji govori kako će nam poteći „med i mlijeko“ čim uđemo u EU. I kako bi autor rekao: pogrešno. Jedino što je 'poteklo' to je rast zaduživanja i pad BDP-a, pa zato stoji njegova tvrdnja: „da moderno odbacivanje mitova kao produkta 'primitivne' svijesti nikako ne znači da (post)moderni čovjek i dalje nije duboko uronjen u mitsku svijest.“


Post je objavljen 10.02.2014. u 17:50 sati.