Pregled posta

Iskrivljeno zrcalo

Koliko smo se puta ugrizli za jezik, kada se ova poslovica mogla primjeniti na naša prosuđivanja na temelju nečijeg izgleda. Čovjek je dosegnuo nivo arogancije presuđujući o nekome na temelju njegova izgleda, odbacujući bilo kakvu činjenicu o tome da izgled ne predstavlja osobu u cjelosti. Dapače, došli smo do toga da naš izgled posluži kao način socijalizacije, uspješnosti ili degradacije. Mnogi od ispitanika provođene ankete u svrhu ovog posta naglasili su kako im je izgled veoma bitan za pronaći posao koji žele, naravno; pod tim se podrazumijeva kako su mršavi ljudi preslabi ili kako su jači ljudi pretromi, a da u tome nema pretjerane realnosti, već takvo mišljenje gradimo na temelju stereotipa i pretpostavki.

Izuzmimo koliko smo vanjskom izgledu pridali previše pozornosti, naglasit ćemo koliko je današnji "normalan" izgled uvjetovan onim što nam mediji serviraju kao "normalan" izgled. Medijima nažalost ne možemo zabraniti da reklamiraju kulturu tijela, no možemo ih ograničiti po tom pitanju standarda.

Kao primjer; navest ću lutke koje nam mašu iz izloga promovirajući standard konfekcijskog broja. Naime, većina žena ni muškaraca u tom se standardu ne može pronaći jer je on prenizak (neću spominjati problematiku standardiziranja konfekcijskih brojeva u Hrvatskoj). Mediji ne pokušavaju više promovirati zdrav način života, sada su naslovnice popunjene naslovima "izgubite kilograme prije ljeta", "pilule za mršavljenje", "dijeta ova-ona". Razvoj masovnog medija utjecao je uvelike na širenje idealiziranih slika i informacija kako najljepše izgledati. Dokazano je da čak tridesetminutnim gledanjem televizije možete promijeniti vlastitu spoznaju i odnos prema svome izgledu. U istraživanju učinaka medija na tjelesnu samopredodžbu istraživači slijede teoriju socijalne usporedbe (ljudi se uspoređuju sa tim "savršenim" ljudima, te tako shvaćaju da su oni zapravo ružni i da neće doći do željenog izgleda, potom su nezadovoljni, upadaju u depresiju), te teoriju objektiviziranja (osobe postaju socijalizirane da gledaju na osobe i njihova tijela kao na objekte koje treba popravljati i oblikovati).

Žene su po tom pitanu najciljaniji segement. Osim što su odrasle u realnosti da svom muškarcu moraju biti privlačne, jednako tako moraju dobro izgledati kako bi bile konkurentne drugim ženama. Ipak tržište je isto, a ponuda i potražnja su jedine varijable koje određuju koja od njih će bolje proći i postati "traženom robom", a da pri tome ne misle na svoje zdravlje i na svoju osobnost. Bitno je samo dobro izgledati.



Zbog čega mršave žene kada se pogledaju u ogledalo vide debelu masu koju treba smanjiti? Odakle neugodnost kod jačih žena kod poziranja u kupaćim kostima jer se osjećaju predebelo? Tko je uspio stvoriti standard u kojem se nitko ne može pronaći i simultano se osjećati ugodno u svom tijelu? Izgled je nešto što smo gurnuli na mjesto prioritetnih stvari. S vremena na vrijeme shvatimo da je karakter ono što zadržava ljude oko nas, no i dalje smo robovi svih navika da ostanemo u skladu onoga što je društvo procijenilo kao "standard"; i da bi bili u skladu tog standarda, mnogi od nas pristupaju drastičnim promjenama životnih navika i prehrane.

U prosjeku od 76% ljudi pristupilo je dijetama, koje su poznate po jo-jo efektima, no i dalje u velikim nadanjima da izgubimo koji kilogram, vjerujemo u njihovu učinkovitost. Nakon što naš pokus sa dijetom ne uspije dolazi do pada samopouzdanja, depresija i sl. Možda niste baš vi, no jesu neki od vaših kolega, prijatelja, članova obitelji; oni koji su uvučeni u svijet gdje je izgled središte kružnice.

Nadalje, svaka sedma osoba pati od BDD-a (iskrivljena samopredodžba o vlastitom izgledu), i brojka ljudi koja je spremna za otići pod nož kako bi promijenio jednu stvar na svom tijelu raste.
Sedam milijuna žena i jedan milijun muškaraca pati od, trenutno, najpoznatijih poremećaja ponašanja u prehrani, tj. anoreksija ili bulimija. U Hrvatskoj je zabilježeno oko 50 000 takvih slučajeva i te se brojke konstantno povećavaju (dokazano je da će od 10 muškaraca, njih 9 prije priznati da su alkoholičari nego da pate od jednog takvog poremećaja). No, korak prema takvim poremećajima kreće od samo jedne želje "smršaviti par kilograma".

Ti poremećaji su toliko rašireni, no naše znanje o njima je doista maleno. Anoreksija nije bolest u kojoj se netko samo izgladnjuje, to je bolest koju možete primijetiti u onom trenutku kada netko odbija pojesti hranu koja će ga udebljati (ne jer je ta hrana nezdrava). Bilo kakvo odricanje od hrane smatra se poremećajem. S hranom treba balansirati, koliko unosimo, toliko i trošimo. No, čovjek u skladu s vremenom u kojem živi, naučio je prigrliti jednostavnije metode - tako da je jednostavnije odbiti komad pizze, nego istrčati koji kilometar. Prodajemo opravdanje koje naše zdravlje i naš duh nisu spremni tolerirati. Dajemo zeleno svjetlo odbijanju hrane, time i masovnom reklamiranju nezdravog.

Žene su, kao što sam već rekla, prve koje se konstantno žale na svoj izgled i uvijek znaju pronaći negativni komentar u onom trenutku kada stanu ispred ogledala. Nažalost, jako veliki broj muškaraca sklon je konstantnom razmišljanju o svom tijelu. Poremećaj koji je najčešći kod pripadnika jačeg spola je bigoreksija; to je poremećaj u kojem je tjelovježba toliko važna da zbog nje zanemaruju ostale segmente svog života. Pojavljuje se kao uzrok medijskog pritiska, ženama je nametnut imperativ mršavosti, dok su muškarcima servirane slike mišićavih muškaraca, savršenog izgleda. Muškarci koji boluju od ovog poremećaja misle da njihovi mišići nikada nisu dovoljno dobro izgrađeni. Prema istraživanju; oni provode do pet sati dnevno razmišljajući o tome kako bi što bolje izgradili mišićnu masu, te vježbaju iako su bolesni ili imaju koju slomljenu kost.

Ovdje zapravo nije riječ o bulimiji, anoreksiji ili o bilo kojem poremećaju koji se pojavljuju, već o tome kako je većinom uzrok tih poremećaja iskrivljena samopredodžba vlastitog izgleda. A to je onoga što zapravo svi imamo na pretek. Toliko je teško voljeti samog sebe.

Možemo isticati medije kao glavni poticaj što sliku samog sebe iskrivljujemo, no najveći faktor je obitelj. Kad smo bili mali jednostavno se nismo zamarali izgledom, bili smo takvi kakvi jesmo. No, odjednom smo počeli o tome razmišljati, počela se o tome kvariti i naša slika. Jesu li vam možda poznate rečenice "Pazi, past ćeš" ili "Ne možeš ti to još", ili "Jeli ti normalna?". Ovo su rečenice naših roditelja koje su počele buditi naš strah od života, one ugrožavaju samosvjesnost, osobnu vrijednost i one potiču dijete da prestane vjerovati u vlastite sposobnosti. Iskrivljena životna uvjerenja su nešto što smo kroz život stekli, to nije nešto s čim smo se rodili. To iskrivljenje se pojavilo i kod našeg izgleda, jer smo uvjereni da ako uspijemo kontrolirati kako izgledamo, da ćemo lakše kontrolirati posao, obitelj, prijatelje. Izgled smo poistovjetili sa kontrolom.



Naša tijela su naši darovi. Samo uzmite u obzir što sa našim tijelom mi zapravo možemo - trčati, plesati, hodati, skakati, igrati se, i sada zamislite koju količinu energije zapravo mi trošimo na negativno razmišljanje o malo sala koje nam se nakupilo nakon blagdana, umjesto da trošimo tu energiju kreativnije. Naše tijelo prečesto trošimo na krive načine, vježbamo da budemo mršavi, pa mršaviji i još mršaviji. Samopouzdanje ne možemo izgraditi ako samo dobro izgledamo, jer onda nam ono ovisi o tome kako izgledamo. Što uvijek ćemo biti depresivni ukoliko se udebljamo par grama?! Samopouzdanje nam neće narasti ako uspijemo stati u onu savršenu haljinu, košulju - osjećati ćemo se snažno, sretno samo onda kada smo zdravi. U zdravom tijelu je i zdrav duh.
Prestanimo konstantno negativno pričati o našem tijelu. Što više pričamo negativno o svom tijelu ili o tijelu neke druge osobe samo povećavamo depresiju i nezadovoljstvo, zato je najbolje da prestanete to raditi i jednostavno fokusirati se samo na ono lijepo. To je garancija kako bi se kriva slika u vašim glavama promijenila, jer upravo je ta kriva slika ono što nas čini nezadovoljnim i zbog čega mnogi od nas, ili oko nas posustaju i postaju dio začaranog kruga teških nezdravih navika života.

Ljepota se izražava kroz sve oblike i veličine. Naše tijelo je i naša najdragocijeniji dar. Voljeti samog sebe od nožnih prstiju do tjemena je prirodno, sve ostalo dolazi kao dodatak uz to. Ne postoji privlačnije osobe od one koja se smatra privlačnom i senzualnom u svakoj svojoj krivulji, izbočni, naboru, ravnini - nije bitno. Stati ispred ogledala i voljeti sve što vidiš; je dodatak ljepoti koju već imaš.


P.S Hvala svima koji su sudjelovali i onima koji su čitali.

Wo :)



Post je objavljen 09.02.2014. u 16:27 sati.