"Prilijepiš se uz prozor. Kockaš se, je li staklo dovoljno jako da te zadrži?"
Mireille Juchau
Prebacit ćeš stvari sa stola,
tu ustajalost uobličiti u način na koji se ne damo
pamtiti, vezati u četiri prstenasta kruga,
to biće,
taj njegov fokus izoštren na upaljaču, i uvijek
na upaljaču,
zatim te točke što klize po prozorskom staklu, njihovih
nekoliko boja, izmak dodiru,
otklon neprobavljivoj prolaznosti. Prašina.
Dobro, kažeš, mogli bismo pisati ovaj grad, ugušiti taj
pljesnivi vakuum u kostima, na mostovima,
napraviti zdanja jutarnjim nesanicama,
bankomate, taj naš plemeniti oprost podnevu
što se penje do zatiljka
da bi zatim ponovno silazio njegovom kralježnicom
poput pljuvačke, poput stanica niz koje ćeš provući dan, zajedništvo,
samo još odbrojavati ili brisati ju
do iznemoglosti.
Prostor,
prozor. Nju.
Ako te ne mogu vidjeti, onda ne postojiš.
Post je objavljen 06.02.2014. u 10:20 sati.