U drhtavom žaru zapadnog neba
kroz maglu plove krovovi vrani,
ko da su rukom sutona plahog
na rujnom platnu naslikani.
Dolinom blagi lahor se vere
milujuć grane čempresa vita,
što, kao stražar, kraj zida starog
stoji, dok sunce smiraju hita.
Na tamno lišće rosa je sjela,
čuju se zvuci sa tornja siva,
sklapaju glave cvjetovi sneni,
priroda mirna kroz suton pliva.
(Ovu sam pjesmu sastavila davnih godina u rodnoj Makarskoj, a na nju su me podsjetile fotografije u postu kod @Valcer.)
Post je objavljen 08.02.2014. u 23:27 sati.