Sivo je jutros nebo ,
a kiši Bože ko da nikad stati neće.
Zatvoren pogled, ograničen sivilom,
daljine nema,.
kao da je cijeli svijet u vidokrugu.
Zatvoreni ljudi, omeđeni oblacima
sada već bijelim, dušno bijelim,
kao da su duše sve, nekih naših dragih, bivših,
jedna velika bijela duša.
Gledaju nas i govore nam,
nečujnim glasom,
a mi ne slušamo,
niti čujemo,
niti se trudimo,
i nije nas briga,
što smo mali ispod pamučnih oblaka.
Bijelo je jutros nebo,
a kiši Bože ko da nikad stati neće.
Post je objavljen 08.02.2014. u 11:09 sati.