Dugo se činilo da nad mrtvom vatrom
ruke griješ
i da bi trebala odustati,
a onda se, čudom nekim,
od šake hladnog pepela
vatra razgorjela.
Sada sam posve siguran
da tvoje srce nije od ovog svijeta,
kao da je zrno pijeska
školjkom neba ogrnuto.
I sve dok sam ovdje
nikad neću saznati
zašto baš ja…
I zašto baš meni
taj bezvremenski sjaj.
antun matošević