Pregled posta

i'm alive ;)

da,stvarno,
pita me neki dan jedna moja draga frendica
gdje sam, nema me na blogu.
da, jaaako dugo.
prošlo je skoro pola godine od zadnjeg posta.
ali živa sam :)
još uvijek ;)
šalim se,
sve je ok, ako ste možda mislili da je drukčije.
pa redom...

otvorili smo trgovinu u mom gradu.
na otvorenju bilo je baš dobro, iznenađujuće dobro,
možda sam se ja i previše strašila kako će na kraju ispasti,
bila premorena radovima prije otvorenja,
no u konačnici bilo je baš okej :)
naravno, kao i obično, oni od kojih sam očekivala neku pomoć
nisu se ni ponudili pomoći (moja mama, koja se pokupila i otišla bratu u Zagreb)
a ne pomogli,
neki kao npr. moja vjenčana kuma, nisu se ni pojavili,
no to je bilo za očekivati
tako da nisam bila pretjerano razočarana,
iako naravno zaboli.
bilo je onih koji su mi došli poslije otvorenja nakon određenog vremena
pomalo uvrijeđeni, kako nisu dobili pozivnicu za otvorenje,
no ja sam pravila pozivnice,
platila ih priznajem masno,
ali veliku većinu nisam stigla fizički podijeliti,
jer naravno ja od 8 -16 radim u Firmi,
poslije 16 sam svaki dan bila u trgovini,
puno puta iza ponoći tek otišla doma, prvi put u danu od jutra.
zadnje uvrijeđene sam neki dan posjetila
i pokušala pojasniti da sam bila sama u većini toga svega
i da nisam skoro 50% pozivnica uopće uspjela podijeliti,
a njihova je ostala na maminom radnom stolu,
jer sam njoj dala da podijeli svojim prijateljima.
no ona nije time bila opterećena, pa naravno isto nije niti učinila.
došli su mi kumovi iz Zg što me posebno razveselilo,
i podijelili s nama radost otvorenja :)
otišli smo na zajedničku večeru poslije svega i lijepo se proveli.
imam divne kumove s muževe strane.
sreća, barem s jedne.

isti dan, točnije večer, nakon svega uzbuđenja,
kad smo se vraćali kući,
moj susjed kojega sam smatrala osobom od povjerenja,
bratom malte ne, jer do tada imao je 100% uvid u moj život,
ključeve o mog stana,
moje maksimalno povjerenje,
odlučio nam je oboma održati bukvicu
osjetivši se ne znam iz kojega razloga uvrijeđenim.
bio je na otvorenju i prilikom kupovine dobio popust kakav nikome nismo dali,
no očito to nije bio razlog njegova nezadovoljstva.
ni danas nakon tri mjeseca odmaka ne shvaćam što je pisac time htio reći,
osim pokvariti dotadašnju dobru komunikaciju.

djelatnik koji mi radi u trgovini
dobio je posao na preporuku meni drage gospođe.
pokazalo se da ga ni ona ne zna dovoljno dobro
te da on iako je tražio posao nije baš mislio da će se ubit od posla ili previše raditi.
jako puno je naučio za ovih nekoliko mjeseci,
no i ja sam izgubila silne živce tijekom svih tih mjeseci, i dan danas gubim
jer je spor, ne pokazuje gotovo nikakvu inicijativu,
i gdje ga stavite tu ćete ga i naći.
u konačnici ja odradim veliki dio njegova posla
i još uvijek po ne znam koji put mu govorim
da ako ja trebam raditi njegov posao, njega za isto neću plaćati.
no ne ulazi mu još uvijek.

na poslu mi se nakon onih uhićenja u Firmi i velike prašine koja se digla,
gotovo ništa nije promijenilo.
tek mjesec dana moji su se primirili ne znajući dokle će istraga ići.
kad su shvatili da njih neće zahvatiti, nastavili po starome.
pa tako ja lagano gubim živce u nenormalnim kombinacijama i aranžmanima
koji su smišljeni da bi se nešto odradilo.
moja školska je trenutno na čelu.
i iako smo se srele i razgovor je bio baš okej,
iako je smatram vrlo inteligentnom osobom koja može neke stvari promijeniti,
pitanje je samo želi li,
ili misli kako je tu privremeno pa zašto bi se zamarala sitnim lopovima.
u odnosu na Glavnog sitnim, no u odnosu na poštene,
gramzivim debelokošcima koji su zaslužili također zatvor
ili barem financijsku i materijalnu odgovornost
za sve što su do sada napravili odnosno nisu a trebali su.
no šefa ne možeš birati (možeš ako ćeš dati otkaz :) )
pa ja još uvijek trpim, iako pucam povremeno po šavovima
i sve bih najradije poslala na jedno mjesto.
čekam da donesu ovaj zakon o šaptačima, iako sam ja sitna riba,
no poslije onoga što mogu reći sumnjam da bih više ostala raditi u istom okruženju
a da bi me itko zaštitio.
kolege na poslu? ahahahaha
pa ti bi s guštom gledali prvo šefove kako se koprcaju
a onda mene kako mi se osvećuju za rečeno
i u sebi mislili 'dobro da nisam ja'.

u međuvremenu moj brat, suvlasnik sa mnom na roditeljskom stanu
(za one koji nisu stigli pratiti ovu trakavicu, otac je na mene prepisao svoju polovicu stana
dok je mamina polovica već godinama na bratu),
zahtjevao je od mene baš u vrijeme kad smo se izrikali novce za otvorenje trgovine,
da ga isplatim za njegovu polovicu ili će on mene za moju.
pa sam rekla neka on mene isplati.
podigao je kredit i isplatio me u nekih mjesec i pol dana.
morala sam tad ocu naći nekakav drugi stan.
znate kako je to zanimljivo kad u 16h slomljeni od posla
obilazite oglase koje ste vidjeli u novinama?
milina :)
nakon dva tjedna traženja i obilaženja raznoraznih stanova i rupa,
pronašli smo jedan maleni stančić,
garsonijeru sa gradskim grijanjem, novom stolarijom, na dobroj lokaciji.
na svu sreću vlasnici stana su normalni ljudi
pa su nas razumjeli i izišli nam maksimalno u susret,
jer naravno sa iznosom od polovice stana nisam mogla bez dodavanja novca ništa kupiti.
tako da sam nešto dodala, ali još ne sve.
naravno, trebalo je stan okrečiti, prebrusiti parket, izlakirati ga, preseliti oca.
moj tata iako nije sto godina star, ponaša se kao da je 85 otprilike.
pa sam tako morala
- naći i platiti majstora za gletanje i krečenje stana,
- kupiti ocu kutije i torbe u koje će potrpati svoje stvari,
- kupiti mu hladnjak,
- kupiti mu novu kuhinju,
- popraviti vodokotlić (ja silikonizirala jer on i majstor su napravili gvalju od silikona),
- izbrusiti parket i izlakirati (ja, dok je on stajao i gledao kako ja radim),
- organizirati kamion za selidbu,
- platiti 4 studenta da mu prenesu stvari iz jednog stana u drugi,
- platiti čistačicu da sve očisti,
- ja očistiti sve jer naravno da nisam bila zadovoljna,
- popraviti dio namještaja kojega je bojao moj otac jer se boja na nekim mjestima izlizala.
jer što se njega tiče, mogli bi i miševi hodati a on bi rekao 'ma dobro je, ne treba'.
naravno, sad još trebam energetski certifikat riješiti
i skupiti još love do kraja da mogu stan prevesti na sebe
a onda naravno i porez državi platiti :D
ne mogu me valjda preskočiti ovi iz porezne, jelte.
od čega ću još i to, nemam pojma.

hvala vam roditelji što ste mene izabrali
i ostavili hrpu svojih govana o kojima se ja moram brinuti i rješavati ih,
ne znam što bih radila da svega toga nema,
bilo bi mi valjda dosadno.

e sad, kad sam sve to riješila,
naravno da mi je pao imunitet,
da sam se razbolila i preležala par dana doma ne znajući za sebe
uz crijevnu virozu, upalu sinusa i temperaturu.
moj mužić u belžik gleda me preko skypea i ne razumije kako sam slabo organizirana
a ja tvrdim da nisam samo više ne mogu ništa,
a ti draga nosi sama hranu na kat i ne fantaziraj.
jela sam ono što sam imala doma.
slijedeći put naručujem preko konzuma online.
nema zafrkancije,
neću više takva bolesna teglit.

dva dana nakon što sam ustala iz mrtvih i počela raditi,
javi mi se moja brižna mama da me pita kako sam i
trebam li nešto da mi donese.
eto, čula je od bake, koja je čula od moje čistačice a koja i kod nje sprema,
koju sam otpilila jer se nisam osjećala dobro
i nije mi trebala još ona zujati usisavačem oko glave.
hvala mama, sve sam sama, ne trebaš ništa.
moj brat me zove i nježnim glasom me obavještava o nekim svojim aktivnostima,
kao, eto da znam.
ako su se do sad prema meni ponašali tako da su išli džonom
i gledali gdje će me izmusti ili prevariti,
sad me njihovi planovi i pozivi ne zanimaju.
kad sam bila u najgorim mogućim situacijama,
okrenuli su mi leđa i pustili me da se sama koprcam.
ja prema njima ne osjećam ništa više
nego prema bilo kojem poznaniku.

zbog svega ovoga odgore,
svih tih silnih stresnih situacija koje su svakodnevno prisutne u mom životu,
prestala sam normalno razgovarati
osim naravno sa kupcima i klijentima u Firmi (teško kontrolirano)
a umjesto toga moj izričaj bio je vrlo glasan i grlat :)
kad sam shvatila koliko sam se od svega toga izvitoperila,
počela sam savladavati novu tehniku za mene:
brojanje do 10 i nazad :)
naravno ja nisam stroj,
pa na njemu ne postoji sklopka koju pomjerite
i od sutra sam nova osoba,
tako da i danas povremeno razderem grlo,
no dajem sve od sebe u toj igri brojalice :)
recimo, ja radim od 8 ujutro.
ali u 7,50 moj šef je službenim automobilom i vozačem izišao iz dvorišta
i zatvorio kapiju tako da svi mi koji dođemo iza 10 do 8 poljubimo vrata.
zašto?
zato što je bolesnik.
zato što on smatra da trebamo biti pola sata ranije na radnom mjestu.
zato što proizvodnja trpi.
zato što nećemo počet piti kavu ili čaj u 7,45 već u 8,00.
zato što je neki dan slavio rođendan
na način da nam je njegova tajnica javila da ne idemo na pauzu
koja nam je po zakonu zagarantirana od pola sata,
već da će nas on počastiti u 12,00.
da, počastio nas je ćevapima,
ali sam se nije spustio među smrtnike
da bi mu čestitali rođendan.
da se nisam pojavila ne bi valjalo i bilo bi mu rečeno
jer bi ispalo da ga ne cijenim,
a kad se on nije pojavio pristojnosti radi barem,
došlo mi da izbljujem te ćevape nazad.

moje mačke su ok,
bila jedna malo nešto bolesna pa smo visile na injekcijama kod veta,
no i to je prošlo.
najgore mi što me čekaju cijeli dan da dođem kući.
a kad dođem, toliko sam crknuta
da se otuširam, malo pogledam što ima na fb, što ima na tv-u
i u krpe.
danas sam došla do zaključka
da se moram ustati ranije barem sat vremena u odnosu na uobičajeno
i počet peglati ujutro, jer sam tad najsvježija i odmorna.
možda stignem opeglati barem dio kamare koja se skupila u zadnje vrijeme :)

kupila sam si lijepi žuti vuneni tepih!
eno ga stoji neraspakiran još,
danas ga možda stignem namontirati u dnevni boravak.
zašto žuti?
pa pretpostavljam da opet moja štitnjača traži,
iako uzimam redovito lijekove.
pozitivna strana je što više nisam anemična,
željezo mi sad k'o u konja, 17, možete li vjerovati?
meni, koja sam ga uvijek imala 1,8 - 2,2 :)
eto,
neke stvari se mijenjaju,
neke na bolje, neke na lošije,
no to je život, zar ne? ;)

bitno je samo da sam još alajv ;)

Post je objavljen 06.02.2014. u 16:44 sati.