Marketing
Da li je tati mjesto u radjaoni?
Prije svega moram reci da sam oduvijek bila veliki protivnik toga da otac bude u radjaoni i ni u ludilu mi nije padalo na pamet da Mm-a vucem sa sobom tamo. Imala sam mnogo razloga za takav stav, a ovo su samo neki od njih:
Kao 1. Nisam htjela da me gleda u takvim mukama, a ne moze mi pomoci...
Kao 2. Da mu ne bi slucajno palo na pamet da ide gledati kako glavica izlazi ili takvo nesto...
Kao 3. Da mu ne bi psovala sve po spisku prilikom te agonije... I tako dalje... I tako dalje... Nisam mogla naci niti jedan dovoljno dobar razlog ZA. Dobar dio svoje trudnoce zadrzala sam to misljenje. A moram reci da ni Mm nije bas bio odusevljen tom idejom.
Medjutim kako se termin poroda blizio, a moj strah od istoga bivao sve veci i moje se misljenje pocelo mijenjati. Svi oni razlozi protiv, nekako su postajali nedovoljno dobri. I tako, netom prije poroda odlucili smo da cemo ipak i to odguliti zajedno. Zasto me ne bi gledao u mukama? Pa nek vidi kako je to! 
I zasto ne bismo zajedno prvi puta zagrlili naseg sina?
Na koncu konca, nema razloga da muskarca stedimo od gledanja tih muka! Pa to je i njegovo dijete! Pa sve i ako mu opsujemo nesto, jasno je da to ne mislimo. Pa BOLI NAS!
Sada, sa odredjenim odmakom od toga svega, mogu reci da mi je nezimjerno drago da je Mm bio sa mnom u tim trenutcima. Nije da znam o cemu smo tamo pricali i nemojte misliti da nije bilo trenutaka kada sam ga pozeljela izbaciti van iz boksa. Kao npr. kad je gledao u onaj ctg (za one koji ne znaju ctg je uredjaj koji prati jacinu trudova i otkucaje bebinog srca) kao da gleda nogometnu utakmicu i navijao svaki put kada bi imala, citiram: „Rekordno jak trud!“ 
Ali psihicka potpora i snaga je ono sto zeni u tom trenutku treba. A ima li bolje osobe da joj to pruzi od njenog odabranika? Ni cinjenica da vam ne daju piti, pa vam treba netko da vam moci usta gazom i poskrivecki ipak da par kapi vode, nije za odbaciti. 
Sve ovo govorim, naravno, pod pretpostavkom da muskarac nema problema sa npr. krvlju ili nesto slicno, jer ukoliko padne u nesvijest tijekom poroda onda i nije bas neka podrska, vec samo dodatna briga. Medjutim ono sto Mm sada tvrdi, jest da bi svaki muskarac trebao prisustvovati rodjenju svoga djeteta. A ono sto ja tvdrim je, ako je mogao Mm, vjerujte mi, moze svaki. Ionako je samo sjedio pokraj mene, nije gledao izgon niti isao dragati glavicu.
Ponosna sam na njega jer je zapamtio kako se dise u trudovima i disao sa mnom, jer je izdrzao svaki puta kada sam mu skoro slomila ruku i jer mi je davao snagu i onda kada sam mislila da doista vise ne mogu. A ponosna sam i na sebe jer mu nisam nista opsovala i nisam ga izbacila van iz radjaone. 
Trebam li uopce reci da sam ponosna na nas oboje jer smo zajedno docekali svog princa?
Koje je ono bilo pitanje? Aha... Da li je tati mjesto u radjaoni? Moj odgovor je: DEFINITIVNO DA! I kada (i ako) odlucim ponovno nogom krociti tamo, budite sigurni da ni drugi put necu ici sama.
XOXO,
Proud Momy
Post je objavljen 06.02.2014. u 10:30 sati.