Marketing
Židovo-mržnja u Novom zavjetu
Novi zavjet su pisali neki nepoznati Grci, pretvarajući se da su Židovi i da "brinu za njih". No čitanje jasno otkriva golemu židovomržnju i netrpeljivost, koju je vjerska sekta koja stoji iza tih spisa gajila protiv židovske religije od koje je pokupila većinu materijala.Lik Isus unaprijed najavljuje da će ga židovski narod izručiti svojim svećenicima i teolozima da ga mučki ubiju nevina. Rimljani su gurnuti sasvim u drugi plan:
"Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: 'Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!'"
Matej 16, 21
"Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: 'Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.'"
Matej 20, 17-19
Pavao u Filipljanima 3,2 o Židovima (koji imaju pravilo obrezanja):
"Čuvajte se tih pasa, čuvajte se tih opakih radnika, čuvajte se te osakaćenosti! Jer mi smo obrezanje".
Tema židovomržnje u Novom zavjetu ružna je sama za sebe. Ali ovdje ću postaviti samo jedno pitanje: Koliko je za progon Židova u proteklih 2000 godina zaslužan dio o židovskoj krivici za Isusovo smaknuće koji se provlači kroz cijeli Novi zavjet? Koliko je umova običnih ljudi - kršćana, bilo zatrovano "svetom" mržnjom prema svojim susjedima - Židovima - kada su im svećenici čitali priče da su krivci za smrt njihova Božanskog Spasitelja iz Sotonine Sinagoge i ne žele prihvatiti (njihovu) istinu?
Izbjeljivanje grobova
Mnogo kršćanski teolozi dali su se na posao ublažavanja sramotne židovomržnje koju šire evanđelja. Kao i biblijski prevoditelji, koje sponzoriraju njihovi vjerski tabori. Tako Irvin J. Borowsky predlaže dvije inačice evanđelja, jednu koja briše sve židovomrzeće dijelove, i drugu, strogi prijevod s grčkoga, za stručnjake. Borowsky opravdava taj Orwelijanski potez ovako: "Ulog je velik. Mnogi su stradali zbog ovih riječi."
Neki prijevodi lažljivo ubacuju "židovski poglavari" umjeto "židovi", kao npr. engleska TNIV: Djela apostolska 13,50: "Ali Židovi (poglavari židovski) potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja."
Iako je negdje moguće shvatiti pojam "židovi" i sa "židovski poglavari", iako u orginalu piše "židovi", jer je Isus bio "u priporu s poglavito vjerskim poglavarima", na mnogo mjesta to nije slučaj. Na primjer, apsurdno je reći da se natpis "Kralj Židovski" (Marko 15:18) odnosi samo na Isusovo kraljevanje nad židovskim poglavarima. U Ivanu 2:13, nije slučaj da "židovska pasha" znači obred rezerviran samo za poglavare. Vidi i Marka 7:3: " A farizeji, i svi Židovi, ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih." Ovdje autor jasno upućuje na "sve Židove" a ne smo na farizeje i židovske vođe.
Primjerice, u Djelima 3,11 i 12 koristi se grčka riječ koja se obično primjenjuje na čitav narod (2aos). Djela 3,12 također se obraćaju toj istoj skupini izrazom "Izraelićani" u govoru koji ih optužuje za ubojstvo Krista (stih 15: "ubili ste autora života"). Djela 14: 5 navode: "Kad su pogani i Židovi pokušali s njihovim vladarima da ih zlostavljaju i kamenuju ...". Ovdje kvalificiranje "Židova" dodavanjem "sa svojim vladarima" mora značiti da se pojam "Židovi" ne treba izjednačavati samo s tim vođama. Prema tome, nema razloga za shvaćanje "Židova" drugačije u Djelima 13:50 nego u Djelima 14,5. Gledanje Židova kao kolektivnog entiteta odgovornog za antikršćanske akcije učestalo je rezultiralo anti-židovskim nasiljem u kršćanskoj povijesti. Kolektivna kazna bila je sveprisutna biblijska ideja (npr. Potop u Postanku 6-8, Izlazak 20,5-6), a jedino apologetsko pozivanje na izuzetak negira takvo opće prihvaćeno kolektivno razmišljanje ranih kršćana. I dok mnogi znalci nastoje raščistiti anti-judaizam u Novom zavjetu, većina zaboravlja kako su ovi novozavjetni autori bili ispunjeni i mržnjom prema "poganima" (nežidovima):
"Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:"
Ef. 4:17
Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu.
1. Korinćanima 5,1
Mržnja na svim stranama u Svetoj knjizi ljubavi Božje.
Mnogo kršćanski teolozi dali su se na posao ublažavanja sramotne židovomržnje koju šire evanđelja. Kao i biblijski prevoditelji, koje sponzoriraju njihovi vjerski tabori. Tako Irvin J. Borowsky predlaže dvije inačice evanđelja, jednu koja briše sve židovomrzeće dijelove, i drugu, strogi prijevod s grčkoga, za stručnjake. Borowsky opravdava taj Orwelijanski potez ovako: "Ulog je velik. Mnogi su stradali zbog ovih riječi."
Neki prijevodi lažljivo ubacuju "židovski poglavari" umjeto "židovi", kao npr. engleska TNIV: Djela apostolska 13,50: "Ali Židovi (poglavari židovski) potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja."
Iako je negdje moguće shvatiti pojam "židovi" i sa "židovski poglavari", iako u orginalu piše "židovi", jer je Isus bio "u priporu s poglavito vjerskim poglavarima", na mnogo mjesta to nije slučaj. Na primjer, apsurdno je reći da se natpis "Kralj Židovski" (Marko 15:18) odnosi samo na Isusovo kraljevanje nad židovskim poglavarima. U Ivanu 2:13, nije slučaj da "židovska pasha" znači obred rezerviran samo za poglavare. Vidi i Marka 7:3: " A farizeji, i svi Židovi, ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih." Ovdje autor jasno upućuje na "sve Židove" a ne smo na farizeje i židovske vođe.
Primjerice, u Djelima 3,11 i 12 koristi se grčka riječ koja se obično primjenjuje na čitav narod (2aos). Djela 3,12 također se obraćaju toj istoj skupini izrazom "Izraelićani" u govoru koji ih optužuje za ubojstvo Krista (stih 15: "ubili ste autora života"). Djela 14: 5 navode: "Kad su pogani i Židovi pokušali s njihovim vladarima da ih zlostavljaju i kamenuju ...". Ovdje kvalificiranje "Židova" dodavanjem "sa svojim vladarima" mora značiti da se pojam "Židovi" ne treba izjednačavati samo s tim vođama. Prema tome, nema razloga za shvaćanje "Židova" drugačije u Djelima 13:50 nego u Djelima 14,5. Gledanje Židova kao kolektivnog entiteta odgovornog za antikršćanske akcije učestalo je rezultiralo anti-židovskim nasiljem u kršćanskoj povijesti. Kolektivna kazna bila je sveprisutna biblijska ideja (npr. Potop u Postanku 6-8, Izlazak 20,5-6), a jedino apologetsko pozivanje na izuzetak negira takvo opće prihvaćeno kolektivno razmišljanje ranih kršćana. I dok mnogi znalci nastoje raščistiti anti-judaizam u Novom zavjetu, većina zaboravlja kako su ovi novozavjetni autori bili ispunjeni i mržnjom prema "poganima" (nežidovima):
"Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:"
Ef. 4:17
Općenito se čuje o bludnosti među vama, i to takvoj bludnosti kakve nema ni među poganima: da netko ima očevu ženu.
1. Korinćanima 5,1
Mržnja na svim stranama u Svetoj knjizi ljubavi Božje.
Neki primjeri židovomržnje:
"Zmije! Leglo gujinje! Kako ćete uteći osudi paklenoj? Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"Židovi uopće nisu postojali za vrijeme Abela. Isus kleveće i proklinje svoj židovski narod od početka svijeta.
"Raspni, raspni ga!" "Krv njegova na nas i na djecu našu!"
Nepoznati grčki pisac neke protužidovske sekte, očito svu krivicu želi svaliti na "zle" Židove i stavlja ove užasne riječi u usta židovskog naroda, koji tobože "proklinje svoju djecu, pa su si sami krivi za sva zla koja će ih snaći". A to je tako bilo, jer u Bibliji piše da je tako bilo, a Biblija je istinska riječ Božja, jer tako piše u njoj.
Poncije Pilat proglašava mesiju Isusa nevinim i pere ruke, a bijesna rulja odlučuje o ishodu procesa pa oslobađa poznatog pobunjenika protiv rimske vlasti, Barabu ("zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo" - kažu Marko i Luka, ali po Ivanu bio je "razbojnik"). Ima li to ikakve veze s poviješću Rimskog prava i likom tog surovog vojnog prefekta? Razapinjali su se samo pobunjenici protiv Rima (samozvani Mesije) i odbjegli robovi. Pogrdni nazivi poput "bandit", "razbojnik", "ubojica", kriminalac", uobičajeni su način kako vlastodržac imenuje borce za slobodu protiv njih, kako bi ih ocrnili i opravdali svoje mjere odmazde. Junak za svoj narod, postaje "razbojnik" za okupatorsku vlast.
"Plemenitiji Židovi" su oni koji se pokrste i odbace židovsku vjeru:
O stavu prvih kršćana-pavlinista prema židovskim vjernicima govori i sljedeći iskaz:
Braća su pak brže-bolje noću odaslala Pavla i Silu u Bereju. Kad su stigli, odoše u židovsku sinagogu. Ovi su Židovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Riječ sa svom spremnošću i danomice istraživali Pisma, da li je to tako. Mnogi od njih stoga povjerovaše, a tako i nemalo uglednih grčkih žena i muževa.
Djela Apostolska 17:10-17:12
Kritičari Biblije iz židovskih redova govore kako ih je razlika u Kršćanskom Vjerovanju između : "osuđen od Poncija Pilata" i "osuđen pod Poncijem Pilatom" stajala milijune života.
Suočen s otporom židova da njihove svete spise tumači nekakav neuki provincijalac bez ikakva temelja, Isus - kao samoproglašeni židovski Mesija - i glasnogovornik pavlinizma - "blaženima" proglašava one koji su izvrgnuti progonima od strane Židova, koji su "jednako činili svojim prorocima":
"Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!"
Po Luki 6,22
Rani tumači evanđelja su Isusove riječi s križa "Oprosti im jer ne znaju što čine", pripisali da se odnosi na židovski narod, tj. da im je Isus oprostio. Kasnijim teolozima se takva interpretacija nikako nije dopala, jer je u međuvremenu enormno porasla kršćanska mržnja prema Židovima, pa su mnogi jednostavno ISPUSTILI tu rečenicu iz prijepisa. Nimalo čudno, jer je tada bilo u optjecaju mišljenje da je Bog kaznio Židove razaranjem Jeruzalema od strane Rima radi DEICIDA - umorstva Boga.
Židov Isus, pred Rimskim okupatorom, koji ga je uhvatio i raspet će ga, pljuje po židovima:
Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima.
(Antisemitsko) Evanđelje po Ivanu 18, 36
Isus govori riječi mržnje prema vlastitom narodu. Iako su ga uhitile rimske okupacijske snage i optužen je za pobunu, da se predstavljao kao židovski kralj (što je istina, jer su apostoli tako razumjeli njegove riječi i tako propovijedali među narodom, a piše i da su ga židovski svećenici upravo za to optužili), On neće reći da bi ga anđeli izvukli iz rimskih ruku. Rimljani su imali skoro apsolutnu vlast i zakon svojim rukama. No Isus okrivljuje Židove, a ne Rimljane. Očita lažljiva pavlinska grčka podvala. Kršćanstvo se širilo rimskim carstvom, i politički korektno i profitabilno je bilo surove Rimljane prikazati u lijepu svjetlu, kao nevine žrtve zlih židovskih manipulacija.
"Odgovori im Isus: "Nije li pisano u VAŠEM Zakonu: "
Bi li moglo drugačije stajati u Novom zavjetu - koji su pisali grčki kršćanski svećenici nove sekte - da je Isus rekao ovako:
"Odgovori im Isus: "Nije li pisano u NAŠEM - Božjem - Zakonu: "
Nema nikakvog razloga da Isus ne bi rekao da se radi o "našem" Zakonu, jer je bio židovski vjernik, i non stop je citirao izreke iz tog, svog Zakona, koji je držao svetinjom koja navješćuje Njegov dolazak.
No, takva bi izjava bacila svu kršćansko-pavlinističku teologiju u prašinu i očaj. Ako je Isus bio židovski vjernik, i držao Zakon i proroke svojim knjigama, što bi onda Grci imali pričat. Stoga bi oni svakako te ev. Isusove riječi promijenili u "vaš - židovski - Zakon (Tora, Petoknjižje, "Mojsijeve knjige" itd.), a ne moj, niti Božji."
Svetac Stjepan - primjer govora židovo-mržnje prema SVIM židovima kao narodu
Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i ušiju, vi se UVIJEK opirete Duhu Svetomu: kako oci vaši tako i vi! Kojega od proroka nisu progonili oci vaši? I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali." Kad su to čuli, uskipješe u srcima i počeše škripati zubima na njega.
Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu.
"Kamenovahu ga", bez specijalne dozvole od Rimljana, koju su tobože trebali za pogubljenje Isusa - kako kažu teolozi i sugeriraju evanđelja. Za Isusa su, tobože, trebali odobrenje od Rimljana, a za Stjepana nisu. Kamenuju ga po zapovjedima istoga Boga/Boga Oca iz Stara zavjeta za blasfemiju. Nikakvih podataka o zemaljskom Isusu i što je činio ili radio.
Ova srcedrapateljna propovjed o tome da su Židovi otpali od Boga čim su počeli postojat, i da su ubijali sve svoje proroke i svece, te stavljanje krivice za smrt Pravednika (koga? što?) na sve Židove, za sva vremena, začetak je mržnje prema svemu židovskom, koja se dalje provlači po svim evanđeljima i poslanicama Novog zavjeta, i Crkvenu povijest do nedavnih dana. Jedna od najgadnijih značajki tog spisa je utemeljenje kršćanstva na tome da "židovi nisu u pravu, jer nisu priznali Isusa dok je hodao među njima i ubili su ga iz puke pokvarenosti svojih duša." Od toga diskursa, teolozi nikako ne mogu pobjeći. Duboko je ukorijenjen u kršćanstvo kao takvo, i koliko se god trudili pomiriti to s današnjim etičkim normama, ta mržnja tinja ispod svećeničkih halja i tijara.
Lijevo je primjer sličice u dječjoj Bibliji za bojanje i učenje na katoličkom vjeronauku. Djeci se prije toga mora protumačiti tko je to ubio Stjepana, zašto, kako su to učinili (kamenovanjem dok ne umre razbijene glave) i što iz toga moraju naučiti. Divna li "duhovna" štiva u svetoj knjizi za brutalizaciju mladih umova.
* "I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"
Dakle svetac Stjepan izabire mučenički smrt i priziva fantomskog Gospodina Isusa. Ali o Dotičnome nema u njegovu predugačkom govoru nikakva konkretna spomena. Kao da nije bio nedavno smaknut na zemlji. Zašto nije to jasno predbacio židovima koje toliko pljuje svojim govorom? O čemu se radi u ovoj izjavi:
"I pobiše one koji su unaprijed navijestili dolazak Pravednika čiji ste vi sada izdajice i ubojice, vi koji po anđeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se niste držali."
Stjepan optužuje židove da su oni SADA ubojice nekakvih navjestitelja "Pravednika" i da su ubijali one koji su Ga naviještali unaprijed. Kritizira ih da se ne drže prastarog Mojsijevo-Jahvinog Zakona (gdje se npr. naređuje kamenovanje za blasfemiju itd.). Zašto ne kaže da su baš nedavno smaknuli njegova konkretnoga Bogo-čovjeka za kojega je ovaj spreman ići u smrt? Mogao je spomenuti i zombije koji su posvjedočili svima o tome u Jeruzalemu. Kakav je to apstraktni Pravednik? Što je to? Gnostički Krist na nebesima? U ljudskim srcima? Vizijama na nebesima kako ga je Stjepan upravo vidio? Kada je to bio, gdje je bio, što je radio taj Pravednik? Kakav je to fantom? Stjepan se naširoko razvezao ponavljaući bajke o mitološkim likovima iz židovske izmišljene povijesti, ali o tome Pravedniku, niti slovca. Nisu li nas teolozi prevarili svojim tumačenjima? Nije li to fantom a ne ljudsko biće?
U Drugoj poslanici Solunjanima čitamo pravi "proglas antisemitizma":
Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
Kršćanin Hitler, na čelu svoje tadašnje njemačke kršćanske nacije, sigurno je iz ovih riječi crpio nadahnuće za "konačno rješenje židovskog pitanja".
Na osnovu čega biblijski pisac/pisci zlurado likuju da se na "Židove sručio konačni gnjev"? Možda se raduju ratovima za oslobođenje od Rimske okupacije koji su se vodili? Rušenju Jeruzalemskog hrama (70. god), i pokolju i progonu Židova po cijelom Rimskom carstvu? Sva ta silna mržnja posljedica je tadašnjeg suprotstavljanja Židova apsurdnim tumačenjima i krađi njihovih svetih spisa od strane nazovi-teologa iz male ali agresivne kršćanske sekte. Ta bijesna frustracija od neprihvaćanja njihovog Mesije Krista - Boga, od strane Židova, ranim kršćanima viri iz velikog broja stranica Novog zavjeta.
_____
Za 2. poslanicu Solunjanima, stručnjaci za tekstualnu analizu kao Bart Ehrman slažu se da je nije napisao Pavao, autor 1. poslanice. Posebno to o Židovima odudara od svega što je Pavao napisao od poznatih spisa. Drugi se ne slažu i koncenzus je podijeljen. A u koncenzusima religijskih znalaca, većina je kršćana koji vjeruju u Isusa, jer oni se i vole baviti tom tematikom uz to što imaju i crkvene poticaje, tako da je jasno odakle takvi "koncenzusi".
Kako se o Židovima piše u Djelima Apostolskim?
Kad god u tekstu naiđete na riječ Židov, okružuje ju potmula mržnja i prezir. O njima se bijesno piše kao "oni od obrezanja (penisa)", oni se raduju kada se netko od Pavlovih pristalica proganja ili ubije, lukavi su i prevrtljivi, psuju puni zavisti, kukavice, zavidni, pripremaju klopke, lažu, gramzljivi i treba im začepiti usta...... Iz ovih tekstova se ujedno može očitati prvi raskol i sukob Pavla i "izvornih mesijanskih židova". Evo par primjera iz Djela Apostolskih:
Savao pak, sve silniji, zbunjivaše Židove koji prebivahu u Damasku dokazujući: "Ovo je Krist!" Pošto je minulo podosta vremena, odluče Židovi pogubiti ga, ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju i noću da bi ga pogubili, ali ga učenici noću uzeše i preko zidina oprezno spustiše u košari.
Govorio je i raspravljao sa Židovima grčkog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu.....Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku.
..nađoše nekog vračara, nazoviproroka, Židova, imenom Barjesu... Savao pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, ošinu ga pogledom i reče: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine đavolski, neprijatelju svake pravednosti, zar nikako da prestaneš iskrivljavati ravne putove Gospodnje? Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi: oslijepljet ćeš i neko vrijeme nećeš gledati sunca!" Odmah pade na nj mrak i tama te on glavinjajući stade tražiti ruke vodilje.
Kad su Židovi ugledali mnoštvo, puni zavisti psujući suprotstavljali su se onomu što je Pavao govorio. Na to im Pavao i Barnaba smjelo rekoše: "Trebalo je da se najprije vama navijesti riječ Božja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima života vječnoga, obraćamo se evo poganima.
Ali Židovi potakoše ugledne bogobojazne žene i prvake gradske te zametnuše progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbaciše iz svoga kraja.
nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braće.
Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. (6) Kada to opaziše, prebjegoše...
nadođu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleći da je mrtav.
Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgoše s njih odijelo i zapovjediše da se išibaju. (23) Pošto ih izudaraše, bace ih u tamnicu ... Odjednom nasta potres velik te se poljuljaše temelji zatvora, umah se otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi.
Židove nato spopade zavist pa pridobiše neke opake uličnjake, potakoše ih i pobuniše grad te nahrupiše u kuću Jasonovu tražeći da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
Isus soli pamet učenim rabinima, koji su širom otvorili usta pred tom silnom mudrošću. Je li im priopćio i radosnu vijest da je on njihov Bog/Riječ/Logos/Treća božanska osoba od pamtivijeka čija je majka djevica koju je oplodio Bog - Sveti duh?
Ali kad su solunski Židovi doznali da Pavao i u Bereji navješćuje riječ Božju, odoše te i ondje podjariše i uzbuniše svjetinu.
...navališe Židovi jednodušno na Pavla, dovukoše ga u sudnicu i rekoše: "Ovaj potiče ljude da protiv zakona štuju Boga."
Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postaviše mu Židovi zasjedu pa odluči vratiti se preko Makedonije.
..siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab, dođe k nama, uze Pavlov pojas, sveza sebi noge i ruke te reče: "Ovo govori Duh Sveti: Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana."
neki ga Židovi iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke vičući: "Izraelci, u pomoć! Evo čovjeka koji sve posvuda poučava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je još i Grke uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto."
Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
Hoteći ugoditi Židovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
Kad se on pojavi, okružiše ga Židovi koji su sišli iz Jeruzalema i izniješe protiv njega mnoge i teške optužbe kojih ne mogahu dokazati.
"Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazočni, gledajte ovoga čovjeka! Zbog njega me sav narod židovski salijetao i u Jeruzalemu i ovdje vičući da on ne smije više živjeti.
pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"
počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja
Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.
Nesložni tako među sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reče još jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vašim: Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!"
Bajkica o lažljivim lovcima na zle duhove, sinovima ŽIDOVSKOG velikog svećenika
Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." To činjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog svećenika. Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade veličati ime Gospodina Isusa.
Evo, dovest ću neke iz sinagoge Sotonine - koji sebe zovu Židovi, a nisu, nego lažu - evo, prisilit ću ih da dođu da ti se do nogu poklone te upoznaju da te ja ljubim.
Otkrivenje 3,7
Pitanje: Koga autor evanđelja po Mateju okrivljava za smrt Ivana Krstitelja? Židove ili Rimljane?
Odgovor: bi trebao biti jasan: kriv je rimski vlastodržac, tetrarh Herod Antipas koji je u Ivanu vidio političku prijetnju. Ali ne. Opet su krivi Židovi!
Odgovor: autor evanđelja po Mateju okrivljava izravno židovski narod. Prvo je Matej pripisao krivicu za Ivanovu smrt tetrarhu Herodu Antipasu, "Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici." (Mate, 14,10). Kasnije, kada Isus identificira Ivana da je on ustvari Ilija, Matej bira Isusove riječi da Židove osudi za Ivanovu smrt. To je načinjeno u očekivanju židovske krivice za Isusovu smrt: "No velim vam: Ilija je već došao, ali ga ne upoznaše, već učiniše s njim što im se prohtjelo. Tako je i Sinu Čovječjemu trpjeti od njih." Tada razumješe učenici da im to reče o Ivanu Krstitelju." (Matej 17,l2-13). (Iako je Ivan negirao da je Ilija: "Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne." (Ivan 1,21a).)
"Učiniše s njim što im se prohtjelo. " - na koga se odnosi ovo UČINIŠE (tu piše osobna zamjenica oni!)? Oni se očito povezuju s Isusovom smrću. Tako je opet židovski narod u cjelini optužen za smrt Ivana Krstitelja, a ne samo vladar Herod koji je surađivao s Rimom.
Kako se o Židovima piše u evanđelju po Ivanu?
Potražite u tekstu riječ Židov, i vidjet ćete da ju okružuje potmula mržnja i klevete. Evo par primjera iz evanđelja po Ivanu:
Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. (14) U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima.
Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju.
Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"
Ova izjava da Židovi ne dozvoljavaju liječenje u Subotu je pogrešna. Po Zakonu je to dozvoljeno:
Pikuah nefeš – životna opasnost
„Ispunjavajte moje zakone i moje propise koje će čovjek činiti i živjeti prema njima; ja sam Vječni.“ Levitski zakonik 18,5
Rabini su protumačili: i živjeti prema njima, a ne umrijeti zbog njih.*
Rambam kaže: zabranjeno je odugovlačiti u kršenju šabata kada je bolesnik u opasnosti, jer je rečeno: 'koje će čovjek činiti i živjeti prema njima' a ne umrijeti zbog njih. Iz ovoga si naučio da zakoni Tore nisu kazna svijetu, nego milost i ljubav i mir za svijet.
Rabin Kotel Da Don: Židovstvo život, teologija i filozofija, str. 271
*Babilonski Talmud
Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."
Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"
Nakon toga Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju.
A Židovi su ga tražili o blagdanu pitajući : "Gdje je onaj?" I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." Ipak nitko nije otvoreno govorio o njemu zbog straha od Židova.
Židovi se u čudu pitahu: "Kako ovaj znade Pisma, a nije učio?"
"Zašto tražite da me ubijete?" Odgovori mnoštvo: "Zloduha imaš! Tko traži da te ubije?"
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
Židovi se nato stanu pitati: "Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći'?"
Odgovoriše mu Židovi: "Ne kažemo li pravo da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?"
Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.
Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom.
Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?
Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.
"Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?"
Židovski glavari izglasaše smrt Isusovu
Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim."
No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru."
kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!"
Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.
Ozdravljeni a nezahvalni Židovi gubavci
Isus je sreo deset gubavaca i sve ih je ozdravio, a samo se jedan vratio natrag da se zahvali, a taj koji se vratio nije bio pravovjerni Židov po Zakonu, nego Samarijanac (Luka, 17, 11)
Kad htjede ući u jedno selo, dođe mu u susret deset gubavaca, koji su stajali izdaleka. I počeše vikati: "Isuse, učitelju, smiluj nam se!" Kad ih vidje, reče im: "Idite i pokažite se svećenicima!" Dok su išli, očistiše se.
A samo jedan od njih dođe natrag, kad vidje, da je iscijeljen, hvalio je Boga iza glasa. Bacio se pred njega ničice na svoje lice i zahvalio mu. I to je bio Samarijanac.
Tada reče Isus: "Ne očistiše li se desetorica, a gdje su devetorica?
Zar se ni jedan ne nađe, da se vrati i slavu dadne Bogu, nego ovaj tuđin?"
Grčki pisac baš nikako nije htio propustiti prigodu da popljuje židovske vjernike. U ovom slučaju, priča o gubavcima je poslužila svrsi. 9 gubavaca ŽIDOVA je bilo nezahvalno Isusu što ih je izliječio od najgadnije bolesti koja se mogla tada zamisliti, a jedan iz tabora protivničke vjerske sljedbe je jedini bio zahvalan Bogu. "Uh, kako su ti prokleti židovi nezahvalni[".
Kako se o Židovima piše u Poslanici Titu?
Jer mnogi su nepokorni, praznorječni i zavodnici, ponajpače oni iz obrezanja. Njima treba začepiti usta jer cijele domove prevraćaju naučavajući što ne bi smjeli, i to poradi prljava dobitka.
Svjedočanstvo je to istinito. Zato ih karaj oštro da budu zdravi u vjeri, da ne prianjaju uza židovske bajke i propise ljudi koji se odvraćaju od istine. Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest. Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu - odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.
Kako se o Židovima piše u Poslanici Rimljanima?
Židov kao i poganin
Ako pak ti koji se Židovom nazivaš, koji mirno počivaš na Zakonu i dičiš se Bogom, koji poznaješ Volju i iz Zakona poučen razlučuješ što je bolje te si uvjeren da si vođa slijepih, svjetlo onih u tami, odgojitelj nerazumnih, učitelj nejačadi jer u Zakonu imaš oličenje znanja i istine; ti, dakle, koji drugoga učiš, sam sebe ne učiš! Ti koji propovijedaš da se ne krade, kradeš! Ti koji zabranjuješ preljub, preljub počinjaš! Ti komu su odvratni kumiri, pljačkaš hramove! Ti koji se Zakonom dičiš, kršenjem toga Zakona Boga obeščašćuješ! Doista, kako je pisano, ime se Božje zbog vas huli među narodima.
Nad Židovima
Tvrdokornošću svojom i srcem koje neće obraćenja zgrćeš na se gnjev za Dan gnjeva i objavljenja pravedna suda Boga koji će uzvratiti svakom po djelima: onima koji postojanošću u dobrim djelima ištu slavu, čast i neraspadljivost - život vječni; buntovnicima pak i nepokornima istini, a pokornima nepravdi - gnjev i srdžba! Nevolja i tjeskoba na svaku dušu čovječju koja čini zlo, na Židova najprije, pa na Grka
Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase. Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju. Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.
"Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju. Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.
Imali su dovoljno svjetla
Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja?
Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.
Nemaju isprike
Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.
Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio?
Izraelovo obraćenje
Jer ne bih htio, braćo, da budete sami po sebi pametni, a da ne znate ovo otajstvo: djelomično je otvrdnuće zadesilo Izraela dok punina pogana ne uđe.
Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe.
1. GNJEV BOŽJI NAD POGANIMA I ŽIDOVIMA
Židovi nisu priznali pravednosti Božje
Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! - i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.
Kako se o Židovima piše u Poslanici Galaćanima?
Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću. (14) Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"
Kako se o Židovima piše u Poslanici 2. Korinćanima ?
Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao. Naprotiv, kad god se čita Mojsije, do danas prijevjes zastire srce njihovo. Ali kad se Izrael obrati Gospodinu, skinut će se prijevjes.
Židovima je otvrdnula pamet, prevjes im je prekrio oči pa ne vide istinu kada čitaju svoje svete spise (Tora i Tanakh koji se posprdno i uvredljivo krste "Starim - zastarjelim - zavjetom"), njihova srca su zastrta, jer ne vide kršćanskog Boga-Junaka Isusa Nazarećanina.
Novozavjetni pisac nastavlja pljuvanje po Židovima:
Ali odrekosmo se sramotnoga prikrivanja: ne nastupamo lukavo niti izopačujemo riječ Božju, nego se objavljivanjem istine preporučujemo svakoj savjesti ljudskoj pred Bogom. Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja.
Dobar Židov = pokršteni Židov:
Novi zavjet, kao propagandistički uradak pavlinističkog svećenstva, lukavo ističe Židova koji je odbacio židovsku vjeru i pokrstio se, prihvaćajući Isusa kao svoga Boga.
Evo što kaže Luka u Djelima o „nekim plemenitim Židovima“ koji "prigrliše" kršćanstvo:
Djela 17: "Oni kad dođoše u grad odoše u židovsku sinagogu. Ovi su Židovi bili plemenitiji od onih u Solunu. Primiše riječ Božju sasvim spremno, svaki dan istražujuci Pisma da li je tako. I tako prigrliše vjeru mnogi od njih, a od Grka priličan broj uglednih muževa i žena."
Židovi o kojima grčki pisac-teolog besjedi, su oni koji proučavajući Pismo (Židovske svete spise) nalaze u njima proročanstva o Isusu kao Bogu. To znači ono "primiše riječ Božju". Dakle to su postali kršćani, bivši židovski vjernici koji su odbacili židovstvo. Židovi su ostali jedino po svom nacionalnom porijeklu.
Dakle radi se o grčko-kršćanskoj propagandi. Tako postupaju mnogi religijski propagatori. "Oni koji su se pokrstili na našu vjersku ideologiju, oni su plemeniti, pedantno proučavaju i istražuju svaki dan svoje spise i u njima nalaze kršćansko tumačenje, pa su radosno prigrlili Krista-Boga, posebno oni ugledni od njih".
Lukava, emotivna, ulizivajuća, sebe-hvaleća propaganda, koja pljuje po onima koji "nisu plemeniti, pa se nisu preobratili" ("kao oni neplemeniti Židovi u Solunu").
Drugi primjer:
Za Isusa je pravi židov onaj židov koji Ga prizna za Mesiju - Božanstvo - Boga samoga. Sve ostale židovske vjernike, fanatično proglašava lažljivim sotoninim porodom u njihovim sinagogama.
Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!" 48 Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom." 49 Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!" 50 Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"
Isusu je najbitnije ako ga netko proglasi Kraljem i pokloni mu se do poda. To je odjednom jedini istinoljubivi Izraelac (Židov) (drugi su djeca laži i Sotone), i u njega „nema prijevare“ (ostali su prevaranti). Uobražen, kakav je bio (Isus: "Veći sam i od Solomona, Jone, i svi židovski proroci prije mene lopovi su i lažljivci! Mojsije je O MENI GOVORIO!!!") prihvaćao je samo takva "židova". Ali to više nije židov (vjera), nego je kršćanin, kojemu je samo majka bila Židovka (nacija).
To su riječi grčkih svećenika-propagandista, koji su pokušavali židove, ali i sve ostale pokrstiti. S židovima nisu imali uspjeha, ali jesu s ostalima. Ova propaganda o obraćenim židovima im je bila bitna i u širenju svoje religije među nežidovima. Jer reći da su se neki židovi pokrstili i „spoznali istinu u svojim vlastitim spisima“, da je to sve opisivalo njihova Isus-Boga, vrlo je bitna komponenta u pokrštavanju. Židovski vjernici su stoga oduvijek bili trn u oku kršćanima. "Kako to da nisu prihvatili Isus-Boga? Pa svi njihovi spisi „očigledno“ baš o Njemu govore, a Bogo-Isus se i pojavio među njima. Izvodio golema čudesa!"
To židovsko neprihvaćanje bajke o Isus-Bogu, jedna je od staklenih nožica na kojoj se slama kršćanska teologija.
Kako se o Židovima piše u Poslanici Timoteju?
Kao što sam te zamolio kad sam odlazio u Makedoniju, ostani u Efezu da zapovijediš nekima neka ne naučavaju drugih nauka i neka se ne zanose beskrajnim bajkama i rodoslovljima, koja više pogoduju rasprama negoli rasporedbi Božjoj po vjeri. Svrha je te zapovijedi ljubav iz čista srca, dobre savjesti i vjere neprijetvorne. To su neki promašili i zastranili u praznorječje; htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde.
"Beskrajne bajke i rodoslovlja" su aluzija na židovski stari zavjet,
"Htjeli bi biti učitelji Zakona, a ne razumiju ni što govore ni što tvrde" - odnosi se na židovske svećenike - rabine i Knjigu Zakona, tj. Toru (Stari zavjet).
Duh izričito govori da će u posljednja vremena neki otpasti od vjere i prikloniti se prijevarnim duhovima i zloduhovskim naucima. A sve to pod utjecajem himbe lažljivaca otupjele savjesti koji zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio da ih sa zahvalnošću uzimaju oni koji vjeruju i znaju istinu. Doista, svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću jer se posvećuje riječju Božjom i molitvom.
Židovi su imali stroge vjerske ritualne propise o zabranjenoj hrani, za koje su vjerovali da ih je Bog dao preko Mojsija tj. Biblije. Kršćanima je Petar tobože rekao da je Bog odlučio svu hranu proglasiti jestivom. (Kako je na to gledao Isus se ne spominje kao da taj Židov nije ništa rekao niti jeo).
Esej:
"Ubijali su vlastite proroke?"
Novozavjetna kleveta Židova
Stephen Van Eck
Premda je kršćanstvo (smjesa helenizma i židovstva) nastalo kao reformistički pokret unutar židovstva, nova religija je ubrzo naišla na židovsku kritiku. To je razumljivo, jer su poganske inovacije vrijeđale njihove religijske senzibilitete. Kako su pokretom ovladali nežidovi, a sami Židovi su se odbili priključiti, protužidovsko raspoloženje se počelo pojavljivati u poslanicama i evanđeljima. Od svih tih negativnih spominjanja svega u vezi Židova, možda nije niti jedan povijesno bio toliko poguban kao 1 Solunjanima 2,14,15: "Doista, vi ste, braćo, postali nasljedovatelji crkava Božjih koje su u Judeji u Kristu Isusu: i vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive …. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
Kao i ovo:
Ta progonili su tako proroke prije vas!"
"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani!
Gospode, proroke tvoje pobiše, žrtvenike tvoje porušiše; ja ostadoh sam i još mi o glavi rade.
Možemo samo zamisliti kako je ovako gruba izjava djelovala na mentalitet kršćana i potakla, naizgled vjerski opravdanu dugu povijest progona Židovskog naroda. Premda se oko Isusova smaknuća uvodi krivica i židovskih glavešina, iako su Rimljani ti koji su ga osudili i raspeli, kada se radi o optužbi ubojstva proroka (najsvetih od ljudi), uzimao sam, zdravo za gotovo, da je to istina. Trebao sam ipak znati, da ništa iz Novog zavjeta ne treba prihvaćati tek tako. Ta optužba se pokazala praktički nepoduprta prema biblijskim dokazima, što ne bi trebalo iznenaditi nikoga tko ima iskustva u kritičkom čitanju Biblije.
U Bibliji se spominje poimence barem 34 proroka, pored povremenih opskurnih proročica. Polovina ima knjige imenovane po njima, neki ne, a barem 5 (Šemija, Iddo, Natan, Gad, i Jehu) imaju spomenute svoje knjige (2 Ljet. 12,15; 1 Ljet. 29,29; 20,34) koje se ne mogu naći, što postavlja pitanje, zašto bi Bog dozvolio da ta otkrivenja vjernih proroka nestanu bez traga. Neće biti da su beznačajni, jer su relativno nebitni, poput Obadije i Hagaja, sačuvani.
Od tih proroka, za većinu nije naveden zapis o njihovoj smrti, tako da ne postoji biblijski dokaz da su ubijeni. Smrt nekolicine jest spomenuta (Mojsije, Samuel 25,1, i Eliša u 2 Kralj. 13,20) bez ikakve naznake da se nije radilo o običnoj, prirodnoj smrti. Jedan prorok (Ilija, 2 Kralj. 2,11) čak nije ni umro, nego se drži da je tjelesno uzašao na nebo... ili se tako kaže. Ima slučajeva kada su lažni proroci ubijeni, kao kada su Ahab i Zedekija spaljeni od strane Nabukodonozora u Jeremija 29,21. Uzima se da je babilonski kralj obavljao božji posao, ali to nije Pavao imao na umu u 1 Sol. Možemo uključiti i Jeremijinu smrtnu kletvu na Hananiju (28,15-17) za groznu bezbožnost davanja ljudima nade kada su suočeni s napadom neprijatelja, ali ni na to nije Pavao mislio.
Ne, trebaju nam nasilne smrti "istinskih" proroka, ne "lažnih". U mojem istraživanju optužbe za ubijanjem proroka, našao sam samo trojicu koji su stvarno ubijeni: Ivan Krstitelj, Balaam, i opskurni Urija. Krstitelja nisu ubili Židovi nego na zahtjev Herodije, supruge i bivše bratove žene, od Heroda, koji se uvrijedio na njegove kritike te incestualne veze. Vrlo je vjerojatno da ona nije bila Židovka nego Edomit. Narod ga svakako nije ubio.
Što se tiče Balaam-a, dok Brojevi 31,8 pišu da je njegova smrt nastala od izraelskih ruku, važno je shvatiti dvije stvari. Prvo, on ionako nije bio jedan od "njihovih" proroka (premda je bio primjer za proroke koji su došli kasnije) već je bio plaćenik kralja Moaba, kojega je dvostruko prevario odbijajući prokleti Izraela. Drugo, presuđeno je da je bio zao (Brojevi 31,16; Otk. 2,14; Juda 11; 2 Petrova 2,15), upravo vrsta proroka kojega bi Jahve vjerojatno *htio* da ga Židovi ubiju, unatoč Njegove uporabe Balaama protiv Moaba.
Jedini sasvim legitimni prorok, kojega sam našao da su ga ubili vlastiti ljudi bio je Urija, sitni papagajski ponavljač Jeremije, koji je nađen, dovučen i ubijen od ruke kralja Jekonija (Jer. 26,20-23). To je bio čin jednoga Židova i njegovih pobočnika, ali ne i kolektivan čin.
Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija. (21) A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima čuo te riječi, tražio je da ga smakne. Čuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat. Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi; dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga mačem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.
Drugdje u Starom zavjetu našao sam samo maglovitu referencu za Židove koji ubijaju svoje proroke: 2 Kralj. 19,10, 14. Ovi odlomci govore o židovskom otpadništvu, uključujući da su "ubijali svoje proroke mačem", ali moramo primijetiti da je jedina prijašnja zabilješka o općem klanju proroka bila ona o Iliji koji je zaklao 450 proroka boga Baala (1 Kr. 18,40). Što se tiče Božjih - Jahvinih proroka, Jezebel je površno spomenuta, skoro kao naknadna misao, kako je ubila nenavedeni broj istih u 1 Kr. 18,13. Međutim Jezebel, kao princeza Sidonska (1 Kr. 16,31), bila je Feničanka ne Židovka. Bilo kakvo pripisivanje krivice djeci Izraela za zločin njihove strane kraljice je neopravdano, a posljedičan masovni pokolj proroka Baala može biti osvetnički masakr koji je počinio Božji prorok Ilija. U svakom slučaju, on se drži velikim junakom za taj čin.
U konačnoj analizi, ne postoje temelji za optužbu da su Židovi ubijali svoje vlastite proroke. Sve što imamo u Starom zavjetu je jedno ubojstvo koje je počinio jedan kralj, i nepotkrijepljena izjava u 2 Kr. 19. U Novom testamentu imamo smionu Pavlovu izjavu u 1 Sol. plus Hebrejima 11,32, 36-37, po kojoj je ubijanje proroka uobičajena procedura. Izvor te ideje u Hebrejima nije čak ni biblijski, nego možda potiče od kasnijih židovskih tradicija da su Izaija i Jeremija ubijeni. Hebrejima 11,37, bez spominjanja imena, odražava legenda da je Izaija prepiljen na pola. Druga tradicija prenosi da je Jeremija ubijen (nepoznata metoda) od izbjeglih Židova kojima je jako dodijavao. Međutim budući da su obje tradicije nekanonske, bibličari ih ne mogu prihvatiti kao dokaz i moraju zaključiti da na osnovu samo Biblije (i povijesti), Pavlova izjava u 1 Sol. je neosnovana.
Daljnje pobijanje može se naći kod Jeremija 1,8, koje izgleda ukazuje da je Jeremija bio pod božanskom zaštitom. Tako bi njegovo ubojstvo predstavljalo kršenje božjeg obećanja. Jeremija 27,11-19, 24 daje tome dodatnu potporu.
Ali čak i da pribrojimo Jeremiju onoj dvojici o kojima smo raspravljali, tijekom mnogih stoljeća o kojima se izvještava, frapantno je zanemariv broj prema egzekucijama koje su počinjene od strane tih istih božjih proroka. Sjetimo se masovnih ubojstava koje je počinio Ilija (1 Kr. 18,40; 2 Kr. 1,10,12), Mojsije, Ješua ili ubojstvo 42 djece nakon Elišine kletve, jer su mu govorili "Hej, ćelo!" (2 Kr. 2,23-24). Zašto tako podao i krajnje zločinački pretjeran čin nije doveo do eliminacije Eliše od strane očajnih roditelja, jedna je od nerazjašnjenih biblijskih misterija. Naravno, ako se ta bizarna moralna lekcija ikada dogodila, u što sumnja svatko s trunkom pameti.
Istražujući tešku Pavlovu optužbu, dovela me do čudne izjave. Kada je Isus (Luka 11,15) govorio o žrtvama ubojstava od A do Z (od Abela do Zaharije), Matej (23,35)-- ili čak sami Isus --pobrkao je zadnjega s prorokom Zaharijom, govoreći o njemu kao "sin Barahije," a Zaharija, koji je ubijen, bio je svećenik, sin Jojadina* (2 Ljetop. 24,20-22), a ne starozavjetni prorok Zaharija (koji ima svoju knjigu). To je još jedna biblijska kontradikcija za koju apologeti muku muče, i smišljaju sulude konstrukcije da bi je nekako isprotumačili.
Nema nikakve sumnje da će također smisliti neka maštovita objašnjenja zašto je Pavao bio u pravu kada je rekao da su Židovi ubijali vlastite proroke, ali neće naći nikakvu potporu za svoje tvrdnje u židovskim spisima.
Stephen Van Eck
Dodatak:
Knjiga o proroku Zahariji kaže:
Osmoga mjeseca druge godine Darijeve dođe riječ Jahvina proroku Zahariji, sinu Berekjinu, sinu Idonovu.
I nema nikakve naznake da je isti ubijen. Isus (namjerno ili u neznanju) brka pravog proroka Zahariju (koji nije ubijen) i sasvim drugog Zahariju (svećenika), sina Jojadina koji je kamenovan. Kao da se i Isus muči sa svojom tezom da su Židovi ubijali svoje proroke, pa laže da su ubili velikog proroka Zahariju. Nije ni čudo. Ubijenih proroka od strane židovskog naroda nema pa nema.
da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika. Zaista, kažem vam, sve će to doći na ovaj naraštaj!"
Matej (23:35)--
vi isto trpite od svojih suplemenika što i oni od Židova, koji su i Gospodina Isusa i proroke ubili, i nas progonili, te Bogu ne ugađaju i svim se ljudima protive kad nam priječe propovijedati poganima da se spase, da bi tako u svako vrijeme navršili mjeru zlodjela svojih. Ali sručio se na njih konačni gnjev.
Dakle ovaj svećenik, koji je ubijen na kraljevu naredbu, podvaljen je pod poznatog proroka Zahariju:
Inače, otac tog svećenika, Jojada, bio je poznat po razaranju Baalova hrama i ubojstvu njegova svećenika:
Tada Jojada sklopi savez između Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin. (17) Potom sav narod otiđe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova svećenika Matana ubiše pred žrtvenicima.
Kršćanski korijeni antisemitizma u riječima slavnih "svetaca":
"Svetac" Augustin piše: "Istinska slika Židova je Juda Iskarijotski, koji je prodao Gospodina za srebro. Židov nikada neće razumjeti Sveto Pismo i zauvjek će nositi krivnju za Isusovu smrt."
Jedan od najvećih Svetaca i crkvenih Otaca Ivan Krisostomos (344-407 A.D.), "doktor Crkve", biskup Antiohije u vrijeme homilija, a nadbiskup Konstantinopola 398. - tzv. "Zlatousti", je pisao:
"Židovi su svinje i jarci. Lopovi i ubojice. Đavolji pomagači. Tvrdio je da "Židovi ubijaju vlastitu djecu, ali to da su ubili Isusa je još gore."
Sveti Ivan "Zlatousti" (Krisostomos) o židovskom hramu za bogosluženje:
"Sinagoga je gora od bordela...to je leglo podlaca i divljih zvjeri…hram demona posvećenih idolatrijskim kultovima…zbjeg bandita i razvratnika, vražja špilja. Kriminalni skup Židova…mjesto gdje se skupljaju Kristove ubojice… kuća gora od krčme…jazbina lopova, kuća na zlu glasu, stanište nepravde, utočište demona, ponor propasti.…Isto bih rekao i o njihovim dušama… A što se mene tiče - mrzim sinagoge…Mrzim Židove iz istog razloga."
(2) Normalno, Židovi tvrde da oni također štuju Boga. Bože sačuvaj ako bih se ja s ovima složio! Nitko od Židova ne štuje Boga!"
Sveti Ivan "Zlatousti" (Chrysostom)"
Britanski povjesničar Paul Johnson napisao je da su "Zlatoustove" homilije "postale obrazac za anti-židovske tirade, iskorištavajući na najžešći moguć način (kao i zlouporabu) ključnih poglavlja u evanđeljima sv. Mateja i Ivana. Tako je specifično kršćanski anti-semitizam, predstavljajući Židove kao kristo-ubojice, usađen u zapjenjenu masu poganskih kleveta i glasina, a židovske zajednice postale u opasnosti u svakom kršćanskom gradu."Tijekom II svjetskog rata, Nacistička Partija je zlorabila njegova djela u pokušaju da legitimizira Holokaust u očima njemačkih i austrijskih kršćana. Djela "Zlatoustoga" su zdušno citirana i tiskana kao opravdanje za te progone Židova.
Još od "Zlatoustoga" židovomrsca:
"Drugi prorok je aludirao na to kada je rekao: "Izrael je tvrdoglav kao tvrdoglava junica". A drugi je Židove nazvao "neukroćeno tele".
(6) Premda je takva stoka nepodesna za rad, podesna je za klanje. A upravo to se desilo Židovima: kako su sebe načinili nesposobnima za rad, postali su prikladni za klanje. Zato je Krist rekao: "Ali oni neprijatelji, koji nisu željeli da im budem Kralj, dovedite ih pred mene i pobijte ih". Vi Židovi ste morali postiti onda, kada vam je pijanstvo činilo takve strahovite stvari, kada je vaša proždrljivost porodila vaše bezboštvo, a ne sada. Sada je vaš post nedoličan i odvratan. Tko je to rekao? Sam Izaija kada je glasno povikao: (bla bla bla)"
Mnogi, znadem, poštuju Židove i misle da je njihov sadašnji način života častan. Stoga se trudim iščupati i rastrgati to pogubno mišljenje. Rekao sam da sinagoga nije bolje mjesto od /tada držanog istim kao bordel prim.prev./ teatra
(7) Ako kako ćete ulaziti u sinagogu? Ako načinite znak križa na svome čelu, zla sil koja prebiva u sinagogi odmah će pobjeći.
James Parkes naziva homilije o Židovima "najužasnijim i najnasilnijim prokazivanjem Židovstva koje se može naći u pisanjima kršćanskih teologa". Njegove propovijedi protiv Židova dale su zamah ideji da su Židovi kolektivno odgovorni za smrt Isusa.
[3]
Na IV. lateranskom saboru 1213.g. donesen je propis da Židovi moraju nositi različitu vrstu odjeće, te ne biti na ulicama za vrijeme svetog tjedna.
Na pitanje "Što mi kršćani trebamo činiti s prokletim Židovima?" Luter daje sljedeće naputke:
1. Židovske škole i sinagoge zapaliti.
2. Židovske kuće zapaliti i Židove smjestiti u štalu kako bi im se dalo do znanja da nisu gospodari na zemlji.
3. Oduzeti im njihove svete knjige, jer su u njima same laži.
4. Rabinima zabraniti djelovanje.
5. Zabraniti Židovima izlazak na ulicu i narediti im da moraju ostati kod kuće!
6. Oteti im svu imovinu jer su ionako sve što imaju zaradili prijevarom i krađom.
7. Židovi moraju fizičkim radom zarađivati za svoju životnu egzistenciju.
"Griješimo što ih ne porobljavamo. Zapalimo njihove sinagoge i zakopajmo ili prekrijmo zemljom sve što ne izgori... To treba učiniti u čast našeg Gospodina i kršćanstva, kako bi Bog vidio da smo kršćani."
Martin Luther
Kada su humanizam i renesansa zakucali na vrata čovječanstva, službena Crkva nije smatrala da treba prestati s progonom Židova. Papa Pavao IV je progon još dodatno intezivirao s objavom dokumenta: "Cum nimis absurdum" i to dva mjeseca nakon njegovog izbora 17.07.1555. U tom svom dokumentu Papa formulira da su židovi ubojice Isusa Krista i po svojoj prirodi robovi, te da se prema njima tako treba i odnositi. Zatim dalje navodi da oni u kršćanskim državama smiju obitavati u posebnim dijelovima grada: "Getima", da se ne smiju baviti trgovinom i da im je dozvoljeno jedino nošenu robu prodavati.
Zabranjuje da u bilo kojem gradu smije postojati više od jedne sinagoge nakon čega se u Rimu ruši sedam sinagoga.
Dekretom donosi uredbu kojom se trebaju zapaliti sve njihove svete knjige i naređuje kako Židovi moraju nositi žuti šešir zbog lakšeg prepoznavanja. Zabranjeno im je komunicirati na svom jeziku već se isključivo smiju koristiti talijanskim i latinskim.
Antisemitizam u hrvatskih katoličkih redovnika na početku 21. st.?
Otkriva li stalno očijukanje hrvatskog klera s ekstremnim desničarima i sljubljivanje s njihovim idejama?
Na web portalu hrvatskih redovnika/svećenika Palotinci, pozitivno intonirana "recenzija" o "Protokolima sionskih mudraca" stoji još od samog nastanka tog sajta 2. 7.2005. pa do danas (2009.)
http://www.palotinci.hr
Napomena: izgleda da su u međuvremenu čitali ove stranice pa se netko ipak sjetio izbaciti Protokole. Nadam se i da su sankcije stigle do onih koji ih zaslužuju.
Radi se o poznatom falsifikatu ruskih antisemita, kojega su rado iskoristili nacisti za svoju pripremu holokausta. Hitler je bio oduševljen tim spisom, a Gebels ga naredio predavati u školama njemačkoj djeci.
O kakvom se spisu radi, najbolje je dati par primjera, iako je nemoguće shvatiti punu dozu mržnje s kojom je ta krivotvorina napisana.
Primjer iz te rasističke podvale (tekst navodno izgovara mason-Židov što je posebno lukav trik):
"Kada se mi zacarimo, mi nećemo željeti da postoji druga religija osim naše, religija o jednom Bogu, sa kojim je naša sudbina vezana našim izabraništvom i kojim je ta ista naša sudbina sjedinjena sa sudbinama svijeta. Prema tome mi moramo oboriti sva vjerovanja.
Kada car izrailjski stavi na svoju sveštenu glavu krunu koju mu Europa podnese, on će postati patrijarh svijeta."
Riječ goj koja na hebrejskom označava naprosto narod (spominje se u Bibliji mnogo puta u smislu 'narod'), u tom se spisu tretira kao najgora uvreda ne-židove:
Primjer:
"Goje su stado ovaca, a mi smo za njih vuci. A vi znate što biva sa ovcama kada se u toru pojave kurjaci?...
Svi slučajevi zločinstva moraju ostati poznati samo njihovim žrtvama i slučajnim svjedocima - nikome više. "
Pojam goj se zamo objašnjava ovako:
" * riječ "Gojim" obično se prevodi kao: stoka, ovce, goveda, marva i slično. (U kulturnijem prijevodu - nejevreji) "
Nakana je očita. Izazvati u čitatelju "opravdani" bijes prema svemu židovskom.
Cijeli "Protokoli" na Palotincima nisu objavljeni, ali se toplo preporučuje link na www.galaksija.com gdje se oni nalaze. To je poznati sajt s najluđim teorijama zavjera, antisemitski usmjeren. Ovdje se "recenzija" proširuje još izravnijim tvrdnjama kojima bi se valjda jedino Hitler divio.
Autor toga spisa je to napisao tobože kao da je to potajni židovski dokument o tome kako na podle načine ovladati svijetom i sve podrediti Židovima.
Evo što kaže VOA:
Sadržaj izmišljenog Protokola sionskih mudraca je zapis 24 tajna sastanka održana navodno u Baselu, u Švicarskoj, gdje su Židovi i masoni tobože raspravljali o navodnom planu za vladavinu nad cijelim svijetom. Iako je ova publikacija bila prepoznata kao izmišljotina, Nacistička je stranka - u razdoblju između 1919. i 1939. godine - tiskala 23 izdanja ove publikacije i uvela ju u njemačke škole kako bi indoktrinirala učenike.
Fundamentalistički Arapi taj spis danas uvelike propagiraju, pa čak predaju po svojim školama - paralelno s podlom lažljivom propagandom da su Amerikanci/Židovi sami srušili tornjeve 9/11.
Autor "recenzije" na Palotincima daje ovakav svoj zaključak:
" ZAKLJUČAK
Jasna je misao ili poruka koja odiše cijelim spisom: pokoriti sve nežidovske narode pod vlast jedne svjetske vlade koja upravljajući iz sjenke teži novom svjetskom poretku. "
...A da niti jednom ne spominje pravu prirodu te krivotvorine. On licemjerno lamentira nad nemoralnošću toga spisa, kao da je dokazana činjenica ono što tu piše, i da su to Židovi napisali.
Te "spise" obožavaju i današnji neo-nacisti/rasisti:
https://www.stormfront.org/forum/t426079/
Kao i islamisti:
https://www.radioislam.org
Odličan pregled o tome je na:
https://en.wikipedia.org/wiki/The_Protocols_of_the_Elders_of_Zion
Nadbiskup Vrhbosanski Ivan Šarić, poznati prevoditelj Biblije na hrvatski tijekom II svjetskog rata - žestoki antisemit i ustaški simpatizer:
Prema pisanju francuza Jean Hussarda, koji je svjedočio 4 godine ustaške vlasti, nadbiskup Šarić ne samo da je bio upoznat nego je i poticao progone Srba i Židova. Jedan od Šarićevih podređenika Franjo Kralik, producirao je anti-semitske i anti-srpske članke govora mržnje u "Katoličkom tjedniku". Radilo se o kampanji koja je trebala vjernicima "pojasniti" zašto su Židovi oko njih "nestajali":
Katolički Tjednik pod upravom nadbiskupa Šarića
"Potomci onih koji su mrzili Isusa, koji su ga osudili na smrt, koji su ga razapeli i odmah progonili njegove učenike, krivi su za još veće ekscese od onih njihovih očeva. Pohlepa raste. Židovi koji su vodili Europu i cijeli svijet u propast - moralnu, kulturnu i economsku - razvili su apetit kojeg može zadovoljiti ništa manje nego cijeli svijet ... Ljubav ima granice. Pokret za oslobađanjem svijeta od Židova je pokret renesanse ljudskog dostojanstva. Svemudri i Svemogući Bog je iza ovog pokreta."
_______________
*(Ivan "Evanđelist") Šarić (rođ. u Travniku), nadbiskup vrhbosanski, pjesnik, prevoditelj. Tijekom II rata je otvoreno i žestoko podržavao ustaški režim Ante Pavelića i NDH, a čak je napisao nekoliko pjesmuljaka u hvalospjev tom zločincu. Tu svoju podršku zadržao je do samog kraja rata, kad je svakome bilo jasno o kakvom zločinačkom režimu se radi, nakon što je, uz pomoć Crkve, pobjegao u Francovu fašističku Španjolsku, gdje je umro u 88. god. Njegov grob se danas nalazi u sarajevskoj Crkvi svetog Josipa.)
Nedavno je njegov leš prenešen tamo, na poticaj kardinala Puljića, što nije izazvalo nikakve komentare.
Šarićev prijevod Biblije, bivši Sanader je svečano uručio tadašnjem Papi Ratzingeru. Ne sjećam se nikakvih komentara o tom kontroverznom potezu.
Travnja 1941., piše pjesmuljak u slavu poglavnika Pavelića: "Kad sunce sja", a objavio ga je biskupijski časopis Vrhbosna, koji je sadržavao redove: "Jer sam Bog bio s tobom, ti si dobar i jaki. možete izvršiti svoja djela za Domovinu ... I protiv Židova koji su imali sav novac ... Tko je želio prodati naše duše ... bijedni izdajnici ... Dr. Ante Pavelić! Dragi ime! Hrvatska ima u njemu blago s neba".
Naci marioneti i zločincu Paveliću (1941.) nadbiskup zaljubljeno poje:
Oda (ulomak) Poglavnik: »Za Dom!« Svi Hrvati: »Spremni!« "Ono u Bazilici svetog Petra Vidje Tebe u Vječnom Gradu pjesnik, Njemu s Tobom zagrljaj drag je bio Ko Dom naš mio. … Dobar Genij, dubok si kao mistik, Zalud vuci urliču sa svih strana, Ti ko prorok gorom i dolom vičeš: »Bog i Hrvati!« … Doktor Ante Pavelić ime drago, Ima u njem Hrvatska s neba blago: Nek Te On, Kralj Nebeski, vazda prati, Vođo naš zlatni!"
A sad, nakon ovoga, posjetite WC, pa nastavite čitati.
Apologetika židovo-mržnje:
Apologet: Isus i apostoli su bili i sami Židovi, pa nisu mogli mrziti niti pljuvati po židovima. A i Stari zavjet stalno prikazuje židove u lošem svjetlu.
Odgovor: Apologeti i teolozi namjerno unose zbrku s pojmovima Židov kao nacija, i židov kao vjernik židovstva. Naime, pisci Novog zavjeta nisu bili židovski vjernici, nego njima neprijateljski kršćani/pavlinisti. Ideja o Mesiji kao Bogu/sastavnim dijelom božanskog Trojstva, začeta od Boga i žene, nema ništa sa židovstvom, a mnogo s paganskim religijama (sjetimo se Zeusa i njegove oplodnje žene). Dakle, ako je i bilo nekih ljudi među kršćanima, kojima je majka bila Židovka (dakle porijeklom su Židovi), to nije istoznačnica s njihovom vjerom. Odbacili su židovsku vjeru i kritizirali je iz tabora kršćanstva. Stoga je apologetsko trik pitanje: "Kako bi Židovi mogli pljuvati po vlastitom narodu?" ustvari lukava sofisterija da se pokuša izbjeći porazna činjenica konstantnog novozavjetnog pljuvanja po židovstvu, kao jedne religijske ideologije naspram druge. Naravno da preobraćeni židovi ili nežidovi kršćani nisu imali ništa protiv Židova kao naroda ako bi oni prihvatili njihova Boga Isukrista tj. pokrstili se i odbacili židovstvo kao vjeru. No vidjeli smo po citatima, kako su pisali o pripadnicima židovske vjere.
Valja paziti na uporabu riječi Židov (veliko slovo, nacija) i židov (kao vjernik židovstva). Termin "židovski kršćanin" je varljiv, kao da bismo rekli "budhistički musliman" ili "kršćanski sotonist". Pojam "kršćanin Židov" u smislu Židova/Izraelca koji se pokrstio, je u redu, kao i "rumunjski kršćanin". Kritika vlastitih, židovskih proroka ima drugačiji predznak, jer oni se obraćaju svojim vlastitim vjernicima, često s teškim kritikama i zahtjevima, ali da bi ih naveli na "pravi put" i unaprijedili vjeru pripadnika svoje vjere. Kritika kršćana koja je usmjerena na židovsku vjeru, nema takav cilj, nego im je cilj pokrštavanje židova, tj. navođenje istih da se odreknu svoje vjere, negacija i anihilacija židovstva kao takvoga. Jedna vjerska ideologija negira drugu. To je itekakva razlika, koju teolozi uvijek iznova preskaču kako bi obranili bijesnu židovomržnju u svom Novom zavjetu, kao ideološkom manifestu.
Primjeri kako pisci kroz lik Isusa govore o NJIHOVOJ sinagogi. Očito između pisaca Novog zavjeta i židovstva postoji nepremostivi jaz:
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!" Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!"
I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Zato evo ja šaljem vama proroke i mudrace i pismoznance. Jedne ćete od njih ubiti i raspeti, druge bičevati po svojim sinagogama i progoniti od grada do grada da tako na vas dođe sva pravedna krv, prolivena na zemlji od krvi Abela pravednoga pa do krvi Zaharije*, sina Barahijina, kojega ubiste između Hrama i žrtvenika.
"Molitva" za židove:
Do ne tako davne 1955. godine, po crkvama se izgovarala sljedeća licemjerno perfidna "molitva za" židove:
"Oremus et pro perfidis Judais...":
http://en.wikipedia.org/wiki/Good_Friday_Prayer_for_the_Jews
"Pomolimo se za bezbožne židove: da Svemogući Bog otkloni veo sa njihovih srca ... tako da i oni priznaju Isusa Krista našega Gospodina (/nema Amen/) čuj našu molitvu, koju nudimo za sljepilo tih ljudi; da se prihvati svjetlo tvoje Istine, koja je Krist, da se spasu od svoga mraka. Kroz našega Gospodina Isusa Krista, koji živješe i vladaše s tobom u jedinstvu Svetoga Duha, Boga, na vijeke vijekova.
Amen."
Amen."
Holokaust u Srbiji
Uoči Drugog svjetskog rata u Srbiji je bujao i razbuktavao se anitisemitizam, pri čemu su glavni generatori bili fašistička stranka „Zbor“ Dimitrija Ljotića i visoki crkveni velikodostojnici, kao i crkveni tisak. Uzor i ideal za Ljotića bio je vođa Trećeg Reicha, kojega je veličao. Veliki broj pravoslavnih svećenika bili su vrlo aktivni članovi „Zbora“. Najistaknutiji među njima bio je glavni ideolog pravoslavlja i antisemitizma u srpskoj crkvi episkop Nikolaj Velimirović, koji je već 1934. godine dobio od Hitlera odličje. Vjerojatno u znak zahvalnosti on je 1935. u svojoj knjižici o sv. Savi pisao: „Mora se odati poštovanje sadašnjem nemačkom vođi, koji je u XX veku došao na ideju Svetog Save i kao laik poduzeo u svom narodu posao koji priliči jedino svetitelju, geniju i heroju“. Nekoliko godina kasnije 1939.-on javno propovijeda rasizam. „Mi smo ljudi arijevske rase, kojoj je sudba dodelila počasnu ulogu…da plemena slabije rase i niže vere ne bi…“. U „Glasniku Srpske pravoslavne patrijaršije“ nisu bili rijetki slučajevi ovakvog pisanja o Židovima: „Jevreji su neprijatelj lukav kao zmija i opasan“. U tom listu objavljene su i ove izjave tadašnjeg patrijarha Varnave dane njemačkim novinama 1937. godine: „ Fuhrer vodi borbu koja služi na korist celom čovečanstvu“, „Bog je poslao nemačkom narodu jednog dalekovidnog Fuhrera. Mi verujemo njegovoj iskrenoj reči.“ Nešto prije toga Varnava je nazvao sovjetsku vlast „židovskom varaličkom bandom“.
Zahvaljujući zdušnoj suradnji svih srpskih vlasti i policije s Nijemcima, esesovac Harald Turner već je sredinom 1942. godine izvjestio: „Srbija (je) zemlja u kojoj je pitanje Židova i Cigana riješeno.“ Šef njemačke službe sigurnosti u Srbiji A. Schafer pohvalio se: Beograd-jedini veći grad Europe očišćen od Židova, postao je Judenfrei“. Podsjetimo na povijesnu činjenicu: neslavno prvo mjesto u Europi u genocidu nad Židovima Srbija je zauzela samo tri mjeseca poslije sastanka Reinharda Heydricha, šefa njemačke službe sigurnosti, Heinricha Eichmanna, šefa specijalnog odijela za Židove održanog 20. siječnja 1942. godine na jezeru Wansee kraj Berlina, kada je donijeta odluka da se (tek!) pristupi „ konačnom rješenju židovskog pitanja“.
Židove u Srbiji nisu hvatali i ubijali samo Nijemci, nego i srpska policija, Nedićevi dobrovoljci i četnici. Većina srpskih Židova ubijena je u logorima Banjica i Sajmište. Nijedan Židov nikada nije uspio pobjeći iz logora. Najveći dio srpskih Židova ubijen je u logoru Sajmište. Pretpostavlja se da broj žrtava najmanje 11.000.
Nije uopće poznato da je itko od pravoslavnih svećenika u Srbiji spasio ma i jednog Židova ili bar to pokušao, ali su neki od njih nerijetko u svojim propovijedima otvoreno izražavali antisemitske stavove, huškajući tako svoju pastvu protiv Židova. A mitropolit Josif, kao poglavar srpske crkve, u ratno vrijeme mirno je stavio svoj potpis ispod naredbe da je Židovima zabranjen prijelaz u pravoslavnu vjeru, iako bi to za njih bila slamka spasa. Tri episkopa prva su stavili svoje potpise na „Apel srpskom narodu“, kojim intelektualna elita Srbije, njih preko 500, kolovoza 1941. godine javno izražava podršku okupatorima i kvislinzima, što je jedinstven slučaj u Europi u tom ratnom vihoru“.
Zaključak:
Biblija je srasla s prastarim rasprostranjenim nacionalističkim idejama superiornosti svoga naroda nad ostalima: "Moj narod je Božji izabrani/posebno blagoslovljeni itd. narod". Pavlinistička ideologija je to išla mijenjat, da bi tobožnji Božji testament tj. zavjet, pripisali svojoj ideološkoj grupaciji. Stoga je, po ranoj kršćanskoj teologiji, Bog okrenuo leđa "Izabranom narodu", i sada se usmjerio na one koji prihvate kršćansku vjersku ideologiju tj. formule (Isus=Bog + majka mu bazgrješna tjelesno otišla u Raj itd.).
Naravno da nema nikakva "Izabrana naroda", kao niti "od Boga napuštena". Sve su to taloženja povijesnih političko-religioznih tlapnji u deluziji Bogom. Mentalni konstrukti, oko kojih se nakupila gomila bajki, emocija, relikvija, ispraznih teoloških govora, koji ama baš ništa ne znače. Ali prouzročili su neizmjernu štetu tijekom povijesti.
Post je objavljen 05.02.2014. u 08:45 sati.