Rano ujutro sam napustio Carson City kako bih na skijama bio već na otvaranju. Nedjelja je i bilo je za očekivati i više ljudi nego jučer pa treba iskoristiti taj prvi nedjeljni sat skijanja prije nego se ljudi probude i krenu na skijanje. Noćas snijeg nije padao, ali temperatura je otišla dosta ispod nule što je zaledilo tekućinu za pranje stakla u mom džipu. Tko normalan zimi stavlja običnu tekućinu za pranje stakla?! Još jedan razlog da se Fox ubuduće zaobilazi u širokom luku.
Krenuo sam ponovno preko planina prema jezeru Tahoe, ali ovaj put prema njegovoj južnoj obali. Cesta savršeno čista pa sam čak i mogao dati malo gasa. Vrlo brzo sam prošao tih četrdesetak kilometara koji su me dijelili od novog skijališta. Heavenly je jedno od tri skijališta oko jezera Tahoe koji je pod upravom kompanije Vail Resorts i za njega vrijedi Epic Pass. Uz Squaw Valley najveće je skijalište u regiji Tahoe i najviše. Također se ubraja među američka skijališta s najviše snježnih padalina u sezoni. Čuo sam lani od ekipe u Koloradu samo riječi hvale o Heavenlyju pa sam ga morao uključiti u ovogodišnju američku turneju, a kako ga pokriva Epic Pass, to je bio i razlog više.
Heavenly je smješten u gradiću South Lake Tahoe na samoj obali jezera. Putokazi su posvuda pa je nemoguće izgubiti se. Heavenly je posebno skijalište i po tome što se jedna njegova polovica nalazi u Kaliforniji, a druga u Nevadi. Granica ove dvije američke savezne države siječe skijalište na dva dijela, ali dijelovi su odlično povezani žicama i stazama. Nekoliko je parkinga kod Heavenlyja, od kojih su tri besplatna. U Nevadi to su Stagecoach Lodge i Boulder Lodge, dok je u Kaliforniji besplatni parking kod California Lodge, a onaj u Heavenly Villageu se masno plaća. Iako sam došao iz Carson Cityja i Nevade, pristup ovom skijalištu je puno lakši s kalifornijske strane jer da bi se došlo do žice u Nevadi potrebno je popesti se serpentinama i put traje puno duže. Parking kod California Lodgea je ogroman i tik je uz žice, tj. jednu gondolu i jednu sedežnicu pa sam čak i ostavio ruksak s hranom i pićem u autu umjesto da ga vučem po cijelom skijalištu. Kako sam došao do skijališta već u osam, a otvara se pola sata kasnije, parking je bio skoro pa prazan u to vrijeme i uhvatio sam mjesto u prvom redu.
I Heavenly ima ove zime problema sa snijegom, ali kako posjeduje i topove, samo nekoliko crnjaka nije bilo u funkciji, kao nažalost i tri staze koje vode prema dolini.
I ovdje u Heavenlyju sve je savršeno organizirano na žicama pa i kasnije, kada se oko 10:30 skupilo dosta ljudi, nije se nikada čekalo više od minute dvije. Veliki plus ovome skijalištu su i sitnice poput besplatnih energetskih pločica rano ujutro na ulazu u skijalište kod California Lodgea, ili košara s besplatnim pepermint bombonima na izlazu iz WCa. Treba li uopće više spominjati kako je svo osoblje extra ljubazno i na skijalištu prevladava tipično američka ležerna atmosfera.
Vrijeme danas nije bilo baš ponajbolje. Ujutro je sunce probijalo kroz oblake, a onda je sredinom dana počeo padati sve jači snijeg, najprije na gornjem dijelu skijališta, da bi kasnije gusto padalo i u dolini. Nažalost, snijeg je bio vrlo mokar. Za onaj suhi powder morat ću se strpiti do Utah i Kolorada. Ujutro je bilo i koliko toliko vedro pa se s kalifornijske strane moglo vidjeti jezero Tahoe skijajući niz kalifornijske staze. S nevadske strane jezero se ne može vidjeti, ali vidi se nevadska nizina dokle pogled seže. Kasnije su se sa snijegom spustili i oblaci i vidljivost je smanjena, ali još uvijek se staza jako dobro vidjela.
Heavenly počinje na 1907 metara nadmorske visine, a najviša točka je 3060 metara, što je već pristojna visina za jedno američko skijalište. Gotovo je stotinu staza (ponovno malo pretjerivanje, ali skijalište zaista jest veliko), a ukupna skijaška površina je 1900 hektara. Gotovo polovica staza je plave boje, dok je ostatak uglavnom crnjaka i nešto malo zelenjaka. Crne staze, i kad su otvorene, ratrak ne obrađuje, ali zato su druge odlično ratrakirane i staze su izdržale do kraja dana bez ikakvih problema. Primijetio sam tek jednu jedinu ledenu plohu na jednoj zelenoj stazi i to je bilo to. Super je u Heavenlyju i to što drveće nije pregusto pa se, kada ima više snijega, može uživati u pršićarenju među drvećem, bez straha da ćeš izgubiti kontrolu i zabiti se u drvo. Šteta što nije bilo više snijega da isprobam to skijanje među drvećem. Moram priznati da me privlačilo i u jednom trenutku sam skoro skrenuo među drveće, ali onda sam se sjetio Northstara i epizode s kamenjem i granjem na neuređenim stazama.
Staze u Heavenlyju su uglavnom srednje dugačke, a meni je jedna od najdražih staza koja ide od vrha do Stagecoach Lodgea koja je dugačka tri-četiri kilometara. Heavenly ima i najdužu stazu u zapadnoj polovici SAD-a dugačku osam kilometara. Vodi s vrha u dolinu, ali nažalost nije bila otvorena u svojoj donjoj polovici, iako je sa žice izgledalo da bi se lako moglo po njoj skijati. Topovi su na njoj radili punom parom pa se nadam da i tu stazu možda uskoro otvore.
Žice su na ovom skijalištu srednje stare i većina je dosta brza. Dvije su gondole i ostalo su sve sedežnice, ali i ovdje niti jedna sedežnica nema prečku za noge što postaje zamorno naročito prema kraju skijaškog dana.
Smještaj za sljedeća četiri dana je Alpine Inn & Spa u gradiću South Lake Tahoe. Noćenje dođe svega 35 dolara, a soba je savršena za odmor nakon dugog skijaškog dana. Hotel je u ulici koja predstavlja granicu između Kalifornije i Nevade. S jedne strane je Kalifornija s malim, uglavnom drvenim kućicama; s druge strane veliki hotelski blokovi i kasina Nevade. Razlika je nevjerovatna. Ja spavam na kalifornijskoj strani ulice.