Prisilno priveden na taj tulum, piljio je u vrh čaše i odsutno se smijuckao
u bradu pokušavajući svariti vic kojega je upravo reproducirao govornik
Mijo. Vic koji se ticao nekakve dominacije, zaboravivši ga prije nego
čuvši, bio je strašno napadan i nekorektan. Vino je pak, bilo iznimno.
Nekakav robusni plavac usne mu je svezao u mornarski čvor...
Ma šta mornarski čvor? U logorsku vatru!
Takav rezerviran i "s figom u džepu", uskoro je upao u oko agenta iz
osiguranja predsjednika republike. Presrevši njegov budni i sveprisutni
pogled sove na sebi, slutio je nevolju. Uslijedilo je to vječno pitanje:
-Za koga radiš?
Sjeti se tad anegdote koju mu je ispričao djed Vanjuška. Nakon nekog
vremena u Jugoslaviji, kada su se strasti malo primirile, a stari Džugašvili
još bio živ...djed Vanjuška se u to vrijeme po prvi puta susreo nakon 1948.
sa Titom. Sreli su se u Puli na obali Verudele, gledali malo u pučinu i tada
je Tito prekinuo taj neugodni tajac pitanjem:
-Vanjuška, radiš li još za Ruse?
Djed Vanjuška je zabacio pljosnati kamen da skače po moru i uzvratio:
-a ti?
Post je objavljen 04.02.2014. u 22:38 sati.