...
ako išta na svijetu ne volim,
onda ne volim onaj trenutak u kojem iznova shvatim koliko vrijeme ustvari brzo prolazi...
ovo je jedan od tih trenutaka...
tri mjeseca prošla su kao tri sekunde, a ja ni slova napisao nisam... rekao bih da se pomalo i sramim, jer obećao sam pokušati biti redovitiji u svom pisanju... iako bih volio misliti da sam čovjek od riječi, ovo obećanje nisam održao...
mea culpa...
krivica za izostanak pisanja isključivo je vezana za moj posao...
naime,
bilo tko, iole upućen u tiskarsko-grafičarsku djelatnost i poslovanje, znat će da je razdoblje pred božićne blagdane i neposredno nakon njih, ustvari vrijeme "žetve"... kalendari, rokovnici i ini promo materijali, sve to oko božićnih blagdana ide k'o alva, a obzirom sam ja zaposlen kao nabava/dostava u jednoj koprivničkoj privatnoj tiskari, imao sam protekla tri mjeseca poprilično jednostavan raspored...
radi, treniraj, spavaj... all work, no fun, rekli bi ameri...
da budem ponešto precizniji, i mogao sam tu i tamo uloviti nešto vemena za pisanje, ali onda bih to radio onako kako najmanje volim - na prekide - a to mi nikako nije po ćefu... a, jok... daj ti meni čašu do tri žutog muškata, neku laganu glazbu u pozadini, i vremena koliko mi treba da skrojim tekst po želji, od početka do kraja...
sve gore navedeno kao posljedicu ima niz izostanaka...
propustio sam komentirati, po meni sramotan, referendum o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj, kao i još uvijek prisutnu debelu zatucanost hrvatskog naroda...
propustio sam napisati čestitku povodom Božića i Nove godine...
sklepao sam u glavi kostur teksta o novoj web stranici Folklornog Ansambla Koprivnice, koja je ovih dana u izradi, ali kako sam tekst sklepao, tako sam ga i zaboravio... pametan piše, budala pamti... pametan pročita, budala zaboravi... lijepo mi je baka uvijek govorila...
htio sam se pohvaliti kako sam počeo šibati muay-thai boks kod majstora Peharde, kako se dovodim u formu i skidam kile, ali i to nekako nikako nije došlo na red...
o tome koliko kasnim u pisanju putopisa sa prošlogodišnje turneje po Rumunjskoj, stvarno neću ništa reći, samo ću se poklopiti ušima...
dakle,
promašio sam pun kufer toga, propustio neke vrlo važne stvari... u nogometnom žargonu, i to srpskom, promašio sam ceo fudbal... što je, tu je... samom mi je najviše žao, jer mogao sam napisati nekoliko tekstova, sad više ili manje dobrih, to bi rekli oni koji bi se dohvatili čitanja istih, ali sad je bespotrebno dalje kukati, propušteno ne mogu nadoknaditi... idemo dalje, rekli bi pristaše kra-de-zea... isto obećanje, pokušaj drugi... jedan moj dobar prijatelj kaže da jebeš čovjeka koji barem jednom ne zajebe... evo, ja zajebah već drugi put, al nek' ovo bude treća sreća, povratak iz mrtvih...
za početak,
najavljujem jedan tekst o popravku motora... sjećate se, pisao sam ljetos o padu, o nastaloj šteti i popravku koji čeka još od ljeta... jbga, bilo mi žao rastavljati motor kad je vrijeme bilo lijepo za vožnju, a popravci kozmetike su stvarno mogli čekati zimu, nije to bilo nešto zbog čega motor ne bio u voznom stanju... ustvari, kad malo pobrojim kilometražu, više sam kilometara napravio nakon karambola, nego prije njega... bilo kako bilo, zima je vrijeme kad motori i nihovi vlasnici čekaju, pravi je čas da svojoj Zečici vratim sjaj, da iz stare, oronule babe opet postane dobrodržeća polovnjača... odabrana je nova boja, novi ukrasi, radovi počinju ovog vikenda... očekujte slike i smijeh, jer kad moja nespretnost oko fine mehanike ubaci u petu brzinu, bit će belaja, psovke, a vjerujem i razbijenih prstiju, ako je suditi po dosadašnjim iskustvima sa popravcima bilo koje vrste... kaže moj stari, da u životu nije vidio tako nespretno stvorenje kao što sam ja, i da sam to naslijedio od djeda po majčinoj strani... to, i zelene oči... zajebata neka kombinacija...
čitamo se...
pozdrav, dobri ljudi...
...
Post je objavljen 04.02.2014. u 22:43 sati.