Samo da ti se javim, neću puno pisati. Danas je jedan od onih jako teških dana, onih kada se neda disati, misliti, pričati. Želim biti sama, samo s tobom u svom srcu i mislima. Nisam slutila da će ova bol postajati sve veća i teža, nisam mislila da će me oboriti toliko da neću znati živjeti, da mi postaje svejedno. Mi koji smo prošli ovu tragediju života, jedino mi razumijemo jedni druge. Samo mi znamo koliko napora treba uložiti za svaki korak, za ustati iz kreveta, započeti dan, izići među ljude.
Budu tako dani koji su zbilja teški, zato sada samo šaljem onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.
Post je objavljen 04.02.2014. u 22:00 sati.