Kralj
Moj dom je daleko
Na pokrivenom polju snijegom
Vječno skliskim ledom
Njegove kule i zidine obasjane su mjesecom
Kao tvoj vrat srebrom
Njegove zrake ga oblažu
Svijelom sivo-bijelom posteljinom polažu
Snijeg se lijeska , kao duboki oceani
Kao nekad moje kose niti
U njem se spremaju večeri
Kao rano jutarnje zore
Bojim se da nitko do njega stići ne može
Jer tko će stići preko vječnog leda
Tko ima u očima toliko pogleda
U ustima mala jezika
Da ga ne ošine moja rijeka
Kraljevat ću sam
Podno mog oceana
Sa krunom dragulja zelenih
Sa mačem obrubljenim zlatom
Usana crvenih
Sa svojom oronulom rukom
I starosti bijedom
Kraljevat ću s ponosom
Kraljevat ću očima
Led će mi biti vječan
Mjesec zavidan
Post je objavljen 04.02.2014. u 20:09 sati.