Komentare nekad čitam, nekad ne, ovisno kako sam raspoložena. Kako bilo, ne uznemiravaju me kao što su me prije znali uznemiravati jer smatram da više govore o onima koji tako odluče govoriti nego o meni, na čijem su blogu postavljeni.
Evo jednog napisanog u posljednjih tjedan dana:
'Znaš kaj vele pravi Indijanci?
Što si veći vegetarijanac, to si loš lovac!!!!!
Kaj bi ti zimi?
Sjedila on the river, and plakala.
Tu i tam, neki medo, da te napuni, onim bobicama......
žali ti blože postojanja i poslanja!'
Dakle, bloger, koji je svrstan među vrle i top blogere dopušta si reći nešto takvoga. I dalje mislim da ovo govori mnogo više o njemu nego o meni, ali odmah sam se također sjetila i Slavka Goluže te onoga što si je on dopustio reći o danskom treneru (da mora ići u mirovinu) i tako nadopuniti teoriju o sveopćem kretenluku na svijetu. Doista, mnogi ljudi si svašta dopuštaju. A riječi su zapravo jedna od rijetkih stvari u životu na koje doista možemo utjecati.
Post je objavljen 04.02.2014. u 15:39 sati.