Jučer sam dobio komentar da sam jedini u Hrvatskoj koji sluša Led Zeppelin, Blink-182, Green Day, i po žanru različite bendove, ali vjerojatno ćete ih prepoznati. Mislim da sam jedan od rijetkih u mojoj generaciji koji slušaju (popis onih koje najčešče slušam) Green Day, Blink-182, Led Zeppelin, The Raconteurs, The White Stripes, Red Hot Chilli Pepperse i tako dalje...
Također, dobivam mnoge komentare kako su svi oni gayevi, da ne znaju raditi glazbu kako treba, da nemaju pamet i tako dalje.
Odmah sam zaključio da je sve što kažu pogrešno. Nitko nije ni čuo te bendove, no bitno je da su njihovi pojedinci dobri. Naravno, ne bi to bilo tako loše da su to neki bendovi iz sličnog perioda, kao (iz 70ih, 80ih) Pink Floyd, Black Sabbath, Dire Straits ili nešto slično. Ali, ta "konkurencija" je zapravo, najblaže rečeno, autotune balavurdija ovoga doba.
Nisam bez razloga nazvao "autotune". Jer, skoro u svakoj pjesmi današnjeg doba, najčešće u popu, se pojavljuje glas robota. Polako i zamjenjuje određene pjevače. Meni to uopće nije glazba, jer neki se uopće ne trude oko nje, bitno da sve miksete, i bilo već kakva aparatura zamijeni njihov glas, i da to postane hit, i da se to prodaje.
Naravno, ne mora tu biti autotune, mogu tu biti, božemeoslobobi tekstovi, koji se ponavljaju višestruko puta. Uzmimo Beyonce kao primjer i njezinu pjesmu "Who Run The World?", koja i više od polovice pjesme ima ovaj tekst.
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Who run this mother? Girls
Who run this mother? Girls
Who run this mother? Girls
Who run this mother? Girls
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Who run the world? Girls (girls)
Ima li ovaj tekst logike? Ovaj tekst se konstantno ponavlja, i ništa drugo. Čudi me što ova pjesma ima obožavatelje, ali ne vjerujem da je to bilo čisto zbog pjesme. Često ovdje utjecaj imaju i glazbeni spotovi, u kojima se pazi da se zvijezda koja ovo snima ne nađe ni u jednom lošem trenutku. U mnogim spotovima je često prisutna golotinja i različite stvari koje se ne bi trebale pojavljivati u njima, nego u filmovima za odrasle.
Ali ne osvrćem se samo na stranu glazbenu scenu, i domaća je napunjena s tim svim. Današnja mladež je osvrnuta na turbofolk (većina njih, ima i izuzetaka, čast izuzecima), i to je opet sve u spotovima, glamuru, slavi i novcima, i opet, stvarima koje bi trebalo ići u filmovima za odrasle.
Srbija, je, kapu dolje, uspjela osvojiti našu mladež svojim pjesmama, koje dobivaju kritike s raznih strana, pa tako i od mene. Ne vidim što je tako dobro u mješavini elektronske glazbe, i harmonike. Sve pjesme su slične, ne razlikuju se ni po ničemu. Čak su im i spotovi isti.
Fali im jedinstvenost, 70-ih je svaka pjesma imala svoju drugačiju priču iza sebe, svoj sadržaj, svoj ton, imala je sve drugačije. To je upravo što fali današnjoj sceni- jedinstvenost.
Vremena su se drastično promijenila- kako je klasika propala, i postala neomiljena među mladima, kako je s bluesom, jazzom, rock n' rollom (ovo danas što se radi nije ni približno njemu), skiffleom i ostalim žanrovima, tako će vjerojatno i classic rock, punk, hard rock i slično.
Strah me za rock scenu. Definitivno bi bilo katastrofa da ona propadne. Ali, još uvijek su izuzeci ovdje, koji drže rock živim. Još uvijek imam nade da će se jednom pojaviti bend i koji će vratiti rock životu. Ili?
Post je objavljen 04.02.2014. u 14:59 sati.