Darija Žilić : TROPIZMI 2
eseji i kritike
320 str.
U svojoj knjizi Tropizmi 2, istaknuta hrvatska pjesnikinja, esejistica i kritičarka Darija Žilić opisuje na koji način pjesnikinje, pjesnici, prozaisti i prozaistkinje danas u Hrvatskoj pišu, koje književne postupke koriste, ali se istovremeno zanima i za to na koji način oni konstruiraju reprezentacije svijeta i što one znače u kontekstu u kojem nastaju. Pokazujući raspon književnih postupaka, odnos prema pjesničkoj/proznoj lokalnoj tradiciji, kritičarka pokazuje kako se autori i autorice odnose prema globalnim modelima, te je paradigma koja se pokazuje najčešće definirana sintagmom "lokalno i kozmopolitsko", što je u ovom trenutku dominantno određujuća pozicija hrvatske književne kulture.
******
Gérard Adam: MARKO I NGALULA
roman
121 str.
Marko i Ngalula tankoćutni je roman, blag i strašan u isti mah, o velikom i zabranjenom prijateljstvu dvoje djece. Desetogodišnji Marko provodi školske praznike na selu, kod bake i djeda. Tu upoznaje Ngalulu, dvanaestogodišnju Afrikanku koja je dijete političkih izbjeglica koji sizifovski čekaju da im se riješi egzistencijalno pitanje. Marko je svjestan da susret s malom crnkinjom ima čar iznimnosti i bajkovitosti koja je nerazumljiva odraslima...
Riječ je o izuzetnoj knjizi suvremenog belgijskog romanopisca Gérarda Adama koja je doživjela više izdanja i po riječima kritičarke Gaël, "o novom Malom princu uzburkanog početka 21. stoljeća".
******
Rade Jarak: PLAŽA
priče
79 str.
„U životu postoji samo jedna ljubav, ne postoje dvije ljubavi“, kaže glavni junak najnovije zbirke priča Rade Jarka 'Plaža', a tu svoju 'tezu' kao da nastoji dokazati u svojim pričama sabranima u knjizi. Jer o čemu god da piše, glavna
tema Jarkovih priča je uvijek potraga za onom pravom Ljubavi.
Jarkove su priče zanimljive, katkad morbidne i groteskne, katkad duhovite i neobične, a opet tako svakidašnje i svakome poznate. Ponekad su one gorke i mučne, ponekad pak nježne i melankolične. Baš kao što je i život sam.
******
Urmuz: BIZARNE STRANICE
priče
Smatran jednim od začetnika rumunjske avangarde, pretečom dadaista i nadrealistom in nuce, kao i jednim od preteča književnosti apsurda, Urmuz (pravim imenom Dem. Demetrescu-Buzău) rodio se u ožujku 1883. godine, u gradu Curtea de Argeş u Rumunjskoj, a umro je u studenom 1923. godine u Bukureštu. Iako, prema svjedočenju svoje obitelji, započinje pisati prozu 1907./1908, Urmuz je iza sebe ostavio tek osam kratkih priča i jednu anegdotu u stihu. /.../
Usprkos neveliku opusu, za avangardu je Urmuz predstavljao kultnog pisca, zbog
čega je dio kritike tvrdio da ne postoji Urmuzov opus, već Urmuzov mit. No, ipak se može govoriti o opusu, shvatimo li opus kao cjeloviti književni mikrokozmos, s vlastitim pravilima, jedinstvena stila. /.../ Urmuzovi likovi, iako dolaze iz zbilje, mehaničke su kreature, sastavljene od biljnih i životinjskih elemenata, ljudi-predmeti, gurnuti na rub bića. Univerzum, u kojemu „žive“ nalazi se u svojevrsnom međusvijetu, ni na zemlji ni na nebu,
ni u paklu ni u raju, u svijetu kao anormalnoj tvorevini od heterogenih elemenata, prividno nespojivih...