...vec se danima mucim citanjem foruma o zaposlenju u Agenciji...
da...
pitam se, sto je pošlo krivo na razgovoru?
zašto ja nisam zvana u drugi krug?
...
a s druge strane pitam se ...želim li ja to stvarno?
u meni se lome i bore dva glasa..
1: bio bi red da u 42-oj budes prijavljena na više od 3100 kn!
2: je, ok istina, samo pitanje je hoće li sistem mirovine uopće funkcionirati dok ja odem u penziju?
1: a mogla bi malo i odmoriti...recimo imati vrijeme radno "od----do!"
2: daj ne izmišljaj, znaš da to nije istina ionako bih radila bar certificiranje ako ništa drugo, znaš da je slobodno vrijeme u mom životu precijenjena LAŽ. imale smo to jednom i napokon kad smo se počele privikavati na "normalan" radni sat bez prekovremenih i sa slobodnim vremenom i dobile smo NOGU!
1: a je istina, znam da bi radila i trecu smjenu ali bar bi imala stalna primanja!
2: a Einy? kakav bi njegov život bio? 8 sati na poslu i još toliko u svom uredu? a gdje bih njega strpala? uostalom kako bi on izdržao sam 8 sati?9 s putem???
1: a kao i svi drugi psi...malo ga pretjeruješ on je ipak samo pas
2: NE SERI on je puno više od toga i ti to jako dobro znaš
1: je znam, oprosti, samo moraš malo misliti i na sebe...
2: pa mislim...trebam raditi dok još moguu..jer nemam se osloniti niti na koga...pa valjda se bar toga sjećaš
1: pa zato bi trebala bar te 3 godine raditi zaposlena kod nekoga!
2:....
i tako u krug...
ne znam, stvarno ne znam...
a za razgovor...znam što je pošlo po zlu...
žena je mislila da ju zajebavam...
..doslovce...
a nisam..
... ja sam samo bila iskrena..
ali kako iskrenost uopće može pojmiti netko tko prima redovitu plaću bez muke, bez trganja, bez žuči, bez borbe?
Post je objavljen 02.02.2014. u 23:18 sati.