Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

tri godine daleko...



Ma šuti...

volim te.


Još uvijek...nikako ne mogu izreći te riječi. Jednom jesam...jedva...ne znam ni da li si ih čuo...ma jesi...ali ti...ti ih nisi rekao. Osim možda...one prve nove godine. Ali, mislim da nisi. Možda ne samo da nisi rekao meni, nego nisi rekao nikada...nikome.

Ma, mi smo sjebani.
Čitala sam neke stare, stare postove. Prve dane...prve šetnje, poljupce, zagrljaje.

Ponekad se pitam...bi li neki novi početak bio pametniji. Netko drugi. Netko meni sličniji. Netko tko će samnom htjeti otići u Irsku, na jedrenja...na sve moguće koncerte, putovati svako toliko, bježati vikendima, tražiti se negdje daleko...lutati, slušati...ne znam...nešto. Što ti ne bi....

A onda se sjetim...tog početka...i tih dana kada sam satima hodala u krug jer si poslao onu poruku...zbog koje sam shvatila da nisi nimalo manje nego ja lud...

Onog zagrljaja. češkanja po trbuhu i žednog, željnog, neopisivog prvog poljupca. I vožnji i snjegova i šetnji i Cohena. I plavih očiju.

I ne mogu uopće zamisliti ništa poput toga.

I možda je bilo nekih priča...i nekoga tko je samnom hodao po koncertima...i plažama...i svuda...i tko je jednako jako volio i filmove i pjesme i klopu...ali nije mene nikada shvatio ni razumio. Nismo imali iste želje ni iste snove ni isti pogled na sve.

Ti...ti baš i ne voliš Balaševića...neće to oduševiti to što je za mjesec dana Springsteenov koncert...ni onaj dobar novi film...a bome ni indijski restoran. Ni skijanje. Ali...ti nekako znaš tko sam ja. I vidiš me. I ja vidim tebe.

Neuhvatljivog (je li?) vječitog dječaka...koji nikada nikome nije rekao volim te. Pa ipak...ovdje je ostao nekako....dovoljno dugo da ne mora ni reći.

Zapetljala sam se, onako pošteno...godinama...za tebe i sve što mi značiš. I ne mogu zamisliti drugačije.
Trebam li?

Nitko nikada...ne bi tome bio ravan. Prvim snjegovima...lutanjima, vožnjama. Mokroj travi na nasipu. Otiscima u mulju, oblucima...mjesečini i labudovima. Ni u sto života.

Zato, znam da vrijedi.

A ona djevojka...koja je pisala neke davne postove... sada je drugačija. Sa iskustvima i sigurnošću. Odrasla.


Post je objavljen 02.02.2014. u 21:24 sati.