..prodje jos jedan dan...
Danas sam cijeli dan proplakala..
Zacudo, ne na onaj iskonski plac nego posljedica zdravstvenīh problema..
Valjda me iscrpljenost od silnog razmisljanja o smislu zivota ubila u pojam.. imunoloski..
No, unatoc smrcanju,kihanju, kasjanju, hroptanju, proljevanju suza i ostalim blagodatima toga sta god da me drzi..zadnja dva sata provela sam u blazenstvu...
Sjedim na podu..rasirenih nogu pod 90
dobrano ukocene guze..ali opustena i sretna..
Zasto?
Sta se desilo?
Einy je odlucio da mu je dan mazenja..
I pocastio me gnjezdjenjem izmedju mojih rasirenih nogu..
Dopustio mi je da ga uspavam mazenjem i od tada spokojno nana, povremeno hrcuci, ovisno o polozaju u kome je..
A ja?
Pogledala sam film "volis li pse?" trazeci trunku veze sa svojim zivotom i ljubavi u mom zivotu, rasplakala se na kraju da bih se smirila lijececi se dodirom..
Milujuci Einya ..
Koji izgleda tako spokojno..
Mirno..
Sretno..
Ranjivo..
A ja sam tu da ga stitim..i volim..i mazim...
..lijep je to osjecaj..imati nekoga uz sebe...dodirivati ga..tako lijep osjecaj..tako smiruje...lijeci..
Post je objavljen 01.02.2014. u 21:56 sati.