Marketing
Ništa ljudsko nije mi strano
"Razmatrajući političko-kulturnu zbilju suvremene Hrvatske, trebamo reći više stvari.
Prvo, mi kaskamo za svijetom.
Drugo, mi mislimo da ne kaskamo za svijetom.
Treće, svijet, mislimo mi, kaska za nama.
Ove teze nisu moje. One nisu istinite. Što je očigledno, jer nisu moje, ali ne zato što bi bile moje, nego zbog toga što, da su moje, bile bi i od brojnih drugih mislioca čiji imovinski cenzus odgovara kriterijima utjecajnog kolumniste. Što je u njima bitno?
To da loše jedemo.
I to da za to - dakle, mislim: to - nemamo valjano opravdanje.
Prvi ću priznati: i ja loše jedem. Čitatelju može izgledati čudno da prvi želudac Hrvatske stavlja sebe u kontekst običnog žderača bureka, ali, na žalost, to je istina. Hrvatsku čeka revolucija koja se već godinama odlaže i ja ću to jasno reći: nas čeka revolucija ljudskosti. Sjećam se naime, dok sam na vrhuncu zagrebačkog novog vala učio kako biti čisto i nepatvoreno govno od čovjeka, da mi je nedostajalo nešto jako bitno. Osjećao sam kako ću svojim životom i radom potpuno izgubiti vlastitu ljudskost! Kao i mnogo puta od tada, bio sam u pravu. Izgubio sam je davno prije nego što ću postati "usta Sauronova", odnosno prvi laptop EPH. Naravno, budući anoniman, nisam se u neljudskosti mogao razmahati, a budući da krv radije pijem na slamku nego što je puštam nožem, nisam se mogao adekvatno ostvariti u ratnoj klaonici.
Međutim, tu je bila hrana.
Kombinirajući svoje kolumnističke analize u svrhu čitateljske paralize s pričama o gurmanskim užicima, produbio sam doduše svoju neljudskost - jer čitatelji sve slabije jedu, pa je kurčenje s vlastitim žderanjem eklatantan primjer mučenja zatvorenika - ali stekao i osnove da steknem novu ljudskost!
Objasnit ću o čemu se radi.
Zapadni svijet, uslijed civilizacijskog sprinta koji ulazi u posljednji krug, sposoban je stvoriti sintetičko meso, među ostalim i ljudsko. Ja sam od onih koji će ga bez zadrške probati. Pritom logika je jasna: čovjek je ono što jede. Dodao bih još i s kim jede. Stoga, ima li boljeg načina da se izmijeni vlastitu bit, i povrati besmrtnu dušu, nego konzumiranjem ljudskog mesa? Već vidim sebe i Jergovića kako preko stola razmjenjujemo komplimente dok vraćamo onaj gnostički biser što smo ga tako jeftino prodali. "Što je prodano za večeru, otkupiće se ručkom", već čujem Miljenka kako nadahnuto zbori, dok otire ostatke jestiva iz guste brade i brkova.
Nisam u pravu? Okey, možda i nisam. Ali nije li Lennon rekao: "Možete reći da sam sanjar, ali nisam jedini". Toliko izgubljene ljudskosti ima u ovom svijetu ... zar su dovijeka osuđeni na grižnju savijesti svi oni među nama koji su se prodali i već godinama ruju kroz šupak đavla, bez odmora i podrške javnosti? Jer i mi psihopati želimo biti voljeni. U krajnjoj liniji, to nam je najveća želja: navesti žrtve da nas ljube i tako ih prinijeti na oltar viših ciljeva. Ah...kako me nekad mašta ponese. Možda, samo možda, jednom u budućnosti ljudsko će se meso moći kupiti u svakoj mesnici ... na otkupljenje grijeha.
Ako ikad, tada ću i ja kupovati Hrvatsko."
Davor Butković, "Jede se što se ima - gurmansko-teološke meditacije"
Post je objavljen 01.02.2014. u 08:35 sati.