Marketing
01.veljače
BRIGITA (451. – 523.)
Brigita Irska (engleski: Brigit of Kildare ili Brigit of Ireland), također poznata i kao Marija od Gaela (irski: Naomh brid, engleski: Mary of the Gael) (* oko 451. – † oko 524.) - kršćanska redovnica, koju se slavi kao jednu od troje svetaca zaštitnika Irske, zajedno sa sv. Patrikom i sv. Kolumbanom.
Većina podataka o njenom životu temelje se na hagiografiji, koja uglavnom potječe iz 7. stoljeća, a neki podatci o njoj su proturječni. Prema većini inačica, rođena je kao kćer Dubhtacha, poganskog kralja Leinstera i Brocce, piktske kršćanke koja je zarobljena u jednom pljačkaškom pohodu i dovedena na njegov dvor. Ime je dobila po irskoj poganskoj božici Brigid. Nakon što joj se otac preobratio na kršćanstvo, osnovala je oko 470., samostan u kojoj se čuvala Knjiga Kildarea. Umrla je oko 523., a njene se relikvije čuvaju u Katedrali u Downu. Slavi se kao svetica u Rimokatoličkoj Crkvi 1. veljače, što u keltskim zemljama (Irska i Škotska) predstavlja blagdan pod nazivom Imbolc. Slavi se kao svetica i u Anglikanskoj Crkvi te u pravoslavnim Crkvama, gdje tradicija navodi, da si je iskopala oko kako se ne bi udala protiv svoje volje.
Ovdje treba napomenuti (@bocaccio, pogledaj malo) da su se njene relikvije čuvale u katedrali u Ulsteru, skupa sa relikvijama sv. Patrika, dok ih "pobješnjeli" Henrik VIII nije bacio u more.
Glava joj je sačuvana i nalazi se u isisovačkoj crkvi u Lisabonu.
02. veljače
PRIKAZANJE GOSPODINOVO U HRAMU-SVIJEĆNICA
(Marija, Marijan, Svjetlana)
Blagdanom se slavi događaj iz Isusova djetinjstva, kada su, prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli Isusa u Hram u Jeruzalemu, da ga, kao prvorođenca, obredno prikažu Bogu. Preko Mojsija, Bog je Izraelcima, dao propis, da 40. dan nakon poroda svećenici u Hramu moraju blagosloviti rodilju. Roditelji su za uzvrat, dali janje mlađe od godine dana ili mladu golubicu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: „I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite“ (Mal 3, 1). U stilu Isusova skrovita djetinjstva, obred je prošao jednostavno i nenapadno. U Hramu se zatekao starac Šimun, koji je Isusa primio u naručje i prepoznao ga kao Mesiju, a Mariji je prorekao, da će mnogo patiti, riječima: „Mač boli, probost će ti dušu.” Proročica Ana je također bila tada u Hramu i uputila je molitve i zahvale Bogu.
Na ovaj blagdan, blagoslivljaju se svijeće, koje će se kasnije koristiti u obredima krštenja, tijelovskim procesijama i drugim prigodama. U Dalmaciji, ovaj se blagdan zove Kandelorum, a u Slavoniji Svitlomarinje.
Prikazanje Gospodinovo u Hramu četvrto je otajstvo radosne krunice.
izvor: wiki
Ovaj text na wikipediji je jako dobar i prenosi činjenice.
Ali bih ovdje kao "priučeni samoprozvani teolog" htio naglasiti važnost poštivanja Zakona, odnosno obreda..koji će ostati do "kraja svijeta"
Ljudi često zaborave da je Isus "došao Židovima" i da su prvi katolici (apostoli i učenici) svi odreda bili Židovi.
I da su se, uključujući i Mariju i Josipa i Isusa, pridržavali "obrednog reda"
Kojeg mi danas slavimo!
Ali koliko nam je stvarno u ovom "užurbanom svijetu" važno obdržavanje obrednog reda i u kolikoj mjeri smo marginalizirali tradicionalni pristup istom u odnosu na ovaj modernistički (modnih mačaka i visažista)
Naravno, znamo da su Pavao i Petar imalo pomalo oprečne stavove o nama poganima, znamo da su revni farizeji u "slijepom poštivanju zakona" došli u slijepu ulicu.....
Danas možemo vidjeti oltare koji nisu dobro "postavljeni", crkve koje nisu liturgijski ispravno koncipirane, ženske ministrante, pričešćivanje na ruku osobama koje "zuje okolo", ljude koji dolaze u crkve a ne znaju elementarne obredne postupke...
03. veljače
VLAHO (+317)
Sveti Blaž ili sveti Vlaho bio je, prema kršćanskoj predaji, liječnik i veliki prijatelj siromaha i bolesnika. Gotovo se ništa ne može sa sigurnošću reći o njegovu životu.
Naziv Blaž dolazi od prilagodbe latinske inačice imena (Blasius), a dubrovački naziv Vlaho je nastao od grčke riječi Vlasios. Starom ilirskom prilagodbom grčkih i latinskih imena, gdje se nastavci -ios, odnosno -ius zamjenjuju s -o (tradicionalno ilirska, pa tako i dubrovačka muška imena završavaju na -o), te poništavanjem sibilarizacije iz -s- u -h- dobije se ime Vlaho, koje nije povezano s nazivom Vlasi korištenim za označavanje jednog dijela balkanske populacije. Još jedan primjer takve prilagodbe nalazimo u latinskom imenu Junius, koje je u Dubrovniku glasilo Džono (Džono Restić, Džono Palmotić).
Post je objavljen 31.01.2014. u 19:41 sati.