Rogačić (Rogacci, Rogaccius), Benedikt, hrvatski vjerski pisac i pjesnik (Dubrovnik, 18. III. 1646 – Rim, 8. II. 1719). Godine 1661. stupio u isusovački red, filozofiju i teologiju završio u Rimskom kolegiju. Poučavao je filozofiju u Germanikumu. Cijeli je život djelovao u Rimu, gdje je držao propovijedi u crkvama te duhovne vježbe kleru i svjetovnjacima. Stvaralaštvo mu je raznoliko, a objavio je desetak djela na latinskom i talijanskom jeziku. Na zamolbu S. Gradića opisao je u stihovima potres u Dubrovniku 1667 (Razlaganje o potresu… – Proseucticon de terraemotu…, 1690). Spjevao je himne za oficij sv. Vlaha. Na temelju klasične filozofije i oslanjanjem na barokne pjesnike i teologe sastavio je u heksametrima filozofsko-poučni spjev u 6 pjevanja Eutimija ili poučna pjesma o duševnom miru (Euthymia sive de tranquillitate animi carmen didascalicum, 1690), u kojem tumači da su suprotnosti početak svake harmonije te da je unutarnji mir vrhunac čovjekove sreće. God. 1694. objavio je zbirku od 25 prigodnih latinskih govora (Orationes). Najpoznatije mu je djelo Jedno potrebno (L’Uno necessario, 1697–1708), u 5 svezaka, u kojem raspravlja o čovjekovoj ljubavi prema Bogu. To je asketsko djelo doživjelo dvadesetak izdanja, a Rogačić ga je 1721. preveo na latinski. Po uzoru na sv. Ignacija Lojolskoga napisao je knjigu duhovnih vježbi Kršćanin obnovljen u načelima i vladanju (Il Cristiano raggiustato ne’ concetti e costumi, 1711). Autor je i talijanske gramatike za početnike Praktična i opširna uputa o ispravnoj i lijepoj uporabi talijanskoga jezika (Pratica e compendiosa istruzione a’ principianti circa l’uso emendato ed elegante della lingua italiana, 1711). Bavio se prevođenjem, proučavao je životopise znamenitih crkvenih ljudi i teologa, a u rukopisu je ostalo nekoliko njegovih svezaka prigodnih latinskih i talijanskih pjesama, duhovnih spisa te nedovršeni latinski spjev u čast švedske kraljice Kristine.
/preneseno: E- Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža/