čitavo čovječanstvo, mjesec, bogove. Zaronivši ruke u perspektivu mimoilaženja, rastavljajući tijela kadrovima i braneći tu izdaju vlastitih bokova, prizori su se njihali, dim grlio izloženost koljena, okvir: nekoliko uzdužno posloženih soba.
Ona bi pritom taj Osijek, nekakvim zaboravom hladnoće kojom ga je izrodila, razotkrivanjem provincijski krotkih žena ili prepoznavanjem njihovih vrsta oklopa, prekoračila objektivom, započela fluorescentnost tog okvira:
- Osjetila su nešto kao grijeh, priznavala bi mu tada.
- Prigušena prikrivenost, odaje da Vinci.
Post je objavljen 31.01.2014. u 10:28 sati.