Marketing
Rahat...
.
.
.
.
.
.
.
.
Rahat...
Jutros sam se probudila rahat. Rahat lokum uz filđan. Puna đezva kahve, kave, oli kavice. Vode ima. Kipi. Nije mi jasno nitko ne govori; prekipjelo mi je. Valjda čista navika. Ali nije baš isto, kafa sa & bez kajmaka. Drastična razlika. Meni se to ne može dogoditi. Uvijek sam IN. Samo sam u politici OUT. Kasnim. Taman kad hoću reći;
- Ne može to tako, a ono gotovo. Pokipjelo. Meštrović tamo Meštrović vamo. Puj tamo puj vamo.Sad u Zadru sad u Parisu. Nosaju ga. Mene Tukac ni u snu ne može ponijeti. Teška sam.
O naravi da i ne govorim. Svi kažu;- Dobra si, a čim okrenem leđa čujem: - Tko je jebe?! Ako kažem Tukac, nabiću mu cijenu. Neko će ga uzeti u prijelaznom roku.
U Hrvatskoj nema tih problema. Svi jebu, a nitko ne plaća. Ako ima problema sa plaćanjima ide se na sud ili u predstečajnu nagodbu. Do očekivanog kraja nikada se ne stigne. Sve se završi na vijagri...Na kartice. Smiješna neka zemlja...
Veju, veju pahulje...Mraz po staklu šara...
.
Vrijeme, vreme, vrime je prema očekivanju. Nikakvo. Ništa ne očekujem...
Post je objavljen 29.01.2014. u 17:40 sati.