Prvo mi je prosli tjedan crko auto. Vozio je do zadnjeg casa. Ugasio se u voznji i to je bilo zadnje sto cemo od njega cuti. To u tom trenutku jos nisam znao, ali je bilo jasno kada sam dosao na servis gdje ga su ga odslepali. Dosao sam gazdi i rekao: “Peter, ovo je grozno. Hocu li to prezivjeti?” Iskusni mehanicar Peter je bas gasio petnaestu cigaretu tog dana. Pogledao me kroz dim, te kratko i jasno rekao: „Ne.“ Pukao distribucijski remen, sto je najskuplje sto ti se moze desiti, uz mogucu jos dodatnu stetu na motoru. A s obzirom da je moj motor vec radio dosta sumnjivo ( o cemu je posvjedocio i bivsi narkoman s otoka Iz ovog ljeta) ne ispalti se to vise popravljati. Mozda to nije bio najispravniji auto koji sam ikada imao (doduse koji je), ali mi je ipak priskrbio dosta veselih trenutaka.
Za vikend sam po prvi put ukljucio ves masinu. Odmah bingo. Pocelo je curiti od nekuda. Poplava. Sat vremena sam se borio s vodenom stihijom. Cini se da je odvodna cijev vodu vraca natrag?! Nakon toga sam zurio na tekmu. Bas u tom trenutku sam primjetio da mi je bojler poceo kapati. Postavio sam hamper ispod i izjurio iz stana. Onda je ekipa koju treniram izgubila finalnu utakmicu. Zar je cudno onda ako kazem da me tu vecer naoko iz nicega pocela boljeti glava na najjace?
Cuo sam se s Lukasom u vezi poplave. On veli da bi stvarno problem mogao biti u odvodnoj cijevi. Naime cijev je kao prvo vjerojatno preuska, a kao drugo ona pod pravim kutem odlazi dalje u kupaonu. Lukas kaze da kut od devedest stupnjeva nije dozvoljen za odvodne cijevi. Genijalno.
Post je objavljen 29.01.2014. u 17:20 sati.