Sead radi kod Franka. Majstor. Od kada sam ga upoznao zanimala me njegova prica. Kako je on uopce dosao u Zaboland? Ponekad u zivotu ti se ostvari nesto sto pozelis. Mozda zato sto to stvarno zelis. Mozda zato kaj je tako bilo sudjeno, a mozda samo zato kaj imas srece. Sead mi je u petak dovezao ormar koji mi je Frank prosli tjedan obecao. Kada je dosao rekao je: “Ja ne znam sta ce ti to, ali evo ja sam ga dovezao.” Otisli smo dole pogledati i stvarno, bio je to star, prestar, ormar, jos pun prasine i paucine. Drvo je jos bilo dobro, i on bi mozda bilo zanimljiv nekom restauratoru, ali to sigurno nije nesto za mene. Nazvao sam Franka i zahvalio mu se na tome. Bio je malo razocaran, ali Sead je bio u pravu. Tako se Sead malo zadrzao kod mene u stanu i ja sam se usudio pitati ga (znas da osobna pitanja mogu biti osjetljiva kod bivsih zemljaka) gdje on zapravo zivi u Srbiji ili u Zabolandu. Sead se ocito osjecao dovoljno slobodno da mi odgovori da je on u Zabolandu zivio dvadeset godina u ilegali. Kada je dosao zatrazio je azil, ali su mu ga odbili. Tada je krenuo u ilegalu. Dvadeset godina nije bio kod svojih na Sandzaku. Kada je Zaboland prije par godina ukinuo vize za Srbiju, isao po prvi put natrag. Dosavsi pred oca nakon svih tih godina, otac je mislio da je on vozac i pitao gdje mu je sin. „Sta gdje ti je sin, pa ja sam ti sin.“ odgovorio je Sead. Inace Sead ima dvije kceri sa sadasnjom zenom i jos jednog odraslog sina od 24 godine iz prvog braka. Sada zivi na relaciji Srbija – Zaboland. Ovdje radi po mjesec i pol dana, pa ode dolje na desetak dana. Tako da opet dobije zig u pasos. Plati na granici Madjarima kaze i nema problema. Prije jedno dvije godine Zaboland je odlucio uvesti tzv. generalni oprost za sve azilante koji su vec godinama u Zabolandu bez papira. Na Seadovu nesrecu njegov zahtjev opet nije prosao. Naime jos u pocetku njegovog boravka bio je ukljucen u incident u centru za azilante kada se potukao s nekim Albancima. „Svakom se moze dogoditi da se jednom u zivotu s nekim potuce.“ - objasnjava mi Sead i slijeze ramenima, te dodaje – „Meni su sad to izvadili iz dosjea i rekli da zato ne mogu dobiti oprost.“ Tja...
Pricao je da je on u Hrvatskoj sluzio vojsku za bivse JNA. Bio je zadnja generacija koje je u Jugoslaviji sluzila 15 mjeseci. Generacija 1985./1986. Cuvao je generala Janka Bobetka. Kaze da kada je izbio rat u bivsoj Jugi zove ga licno general Bobetko i pita: „Za koga ratujes?“ A on mu odgovori: „Za nikoga. Upravo pakiram kofere i odlazim u Njemacku.“ „Pametno.“ odgovorio mu je Bobetko. Ili sam to bio ja.
Post je objavljen 28.01.2014. u 10:42 sati.