Marketing
Sladoled
Vidjeh sliku u albumu i prisjetih se: to je ona. Uh, kad je to bilo,
ta crna kosa proganja me godinama.
Večeri sam s dečkima provodio na plesnjaku, pjevao je Mirko
Bačić, ne sjećam se baš da je bila ovdje.
Na sladoled sam rado odlazio, a noću sam je sanjao u podrumu
u kojem smo se utaborili. Kamen ručnici i spavanje. Mlado ludo.
Tih godina bih otišao na more i vraćao se sa malo potrošenih para.
Uvijek bih se snašao za noćenje. Ljeta su bila ona prava vruća i suha.
Zraka je bilo koliko hoćeš. Dalo se preživjeti, ali sladoled…
Do moje plavokose supruge, moj je tip bila crnokosa,
Ravijojla sam je zvao (vila, dakle).
Vidjeh je stvarno na makarskoj plaži, tri puta za redom.
Slika me podsjetila. I sladoled sam kod nje kupovao.
Da li je imala kutu, ne znam. Sjećam se samo očiju i kose, duge crne.
Pojavljivala se ona dosta dugo u mojim noćima na jastuku.
I dogodi se tako u životu. Kud baš?
Moram odmah u hladnjak, nema naranče ima pistacio.
Ma dobar je i taj za sjećanje.
Post je objavljen 28.01.2014. u 10:18 sati.