Sve protekle jeseni
i zime....
Donose mi uspomenu na jedan lik,
jedno ime...
Dobro pazim,svakodnevno preskacem,nedaj boze da se sretnem s njim...
Sa tim imenom!
Svakodnevno razmisljam glasno,o jednom Imenu i ljubavi koja je propala kroz trule daske moje nekadasnje loze.
I cesto uranjam u neku svoju zensku meku depresiju,u mirisne jastuke..mozda radi navike?
Po novome bi umjesto slutnje ..Znam...zvonilo jedino Ime!
A odabrani se svako malo obecavaju i istezu prema nebu vratove
iako s njega nitko i nista ne silazi.
Vilenjacima je postalo dosadno,pa izmisljaju nove igre i plesove
A brizna bolest glumi podatnog ljubavnika
Polako se i sigurno uvlaci u postelju....
Steta..
http://www.youtube.com/watch?v=QuNhTLVgV2Y&feature=related
Post je objavljen 27.01.2014. u 14:23 sati.